Foto: 272447 (CC0), Pixabay

„Prvi maj je prava prilika da pomnije sagledamo novu stvarnost i krenemo na zadatak da je učinimo boljom, ne toliko za one koji već imaju sredstva za život, koliko za one koji ih imaju premalo“, naveo je Ryder u autorskom tekstu.

On je kazao da je pandemija koronavirusa na najokrutniji način sručila na svijet rada izuzetnu neizvjesnost i nepravdu. Smanjenje dostupnosti osnovnih sredstava za život u neformalnoj ekonomiji, u kojoj radi šest od deset zaposlenih, pokrenulo je, prema riječima Rydera, talas upozorenja iz Svjetskog programa za hranu UN-a, o nadolazećoj pandemiji gladi.

„Zjapeće pukotine u sistemima socijalne zaštite, čak i najbogatijih zemalja, ostavile su milione ljudi lišenim osnovnih sredstava za život. Neuspjeh u garantovanju bezbjednosti radnog mjesta osudio je skoro tri miliona ljudi svake godine na smrt zbog posla koji obavljaju“, saopštio je Ryder.

On je dodao da se radi o nekontrolisanoj dinamici rastuće nejednakosti, što znači da ako, medicinski gledano, virus ne diskriminiše žrtve u kontekstu socijalnog i ekonomskog uticaja, onda brutalno diskriminiše najsiromašnije i najslabije.

„Jedino što bi nas u svemu ovome trebalo iznenaditi je da smo, ipak, uspjeli biti zatečeni. Prije pandemije, nedostaci u domenu dostojanstvenog rada uglavnom su se manifestovali i odigravali kroz pojedinačne slučajeve života u tihoj patnji“, naveo je Ryder.

On smatra da je bilo potrebno da ih koronavirus objedini u svojevrsnu kolektivnu društvenu kataklizmu s kojom se svijet suočava.

„Ipak, oduvjek smo znali jedno – izabrali smo put zatvaranja očiju pred problemom. Uopšteno, izbori mjera i politika koje (ni)jesu do sada primjenivane, više su zapravo naglašavali, a manje ublažavali i rješavali problem“, rekao je Ryder.

On je podsjetio da je Martin Luther King prije 52 godine, u govoru radnicima u štrajku, uoči atentata u kojem je stradao, podsjetio svijet da u radu i naporima postoji nešto što se zove dostojanstvo.

„Danas je virus na sličan način istakao uvijek značajnu i aktuelnu, a ponekad i herojsku ulogu zaposlenih junaka ove pandemije. Radi se o ljudima koji su obično nevidljivi, iz sijenke, često zanemareni, potcijenjeni. U pitanju su zdravstveni radnici, zaposleni na poslovima održavanja čistoće, blagajnice i blagajnici supermarketa i prevoznici – često svrstani u red radno siromašnih društvenih slojeva neizvjesne budućnosti“, kazao je Ryder.

On smatra da danas negiranje dostojanstva za te slojeve, kao i za milione drugih, predstavlja simbol neuspjeha prošlih politika, ali i budućih odgovornosti.

Ryder je saopštio da u vremenu pandemije veliki izazov za većinu predstavlja način na koji da zaštite sebe i svoje porodice, a u isto vrijeme zadrže poslove. Za kreatore politika to se pretvara u zadatak – kako pobijediti pandemiju, a da se pritom ne nanese nepovratna šteta ekonomiji.

„Sa preko tri miliona registrovanih slučajeva koronavirusa, oko 217 hiljada žrtava širom svijeta i očekivanim gubitkom od 305 miliona radnih mjesta do sredine godine, ulozi nikada nijesu bili veći“, naveo je Ryder.

Prema njegovim riječima, vlade i dalje „prate posljednju riječ nauke“ u potrazi za najboljim rješenjima, istovremeno se prepuštajući očiglednim prednostima međunarodne saradnje u kreiranju neophodnog globalnog odgovora na globalni izazov.

„I dok se na pobjedu u ratu protiv koronavirusa još čeka, svakidašnjom je postala pomisao da će ono što nas očekuje nakon tog rata postaviti standarde za „novu svakodnevicu“, odnosno nove standarde u načinu življenja, društvene i organizacije poslovanja“, kazao je Ryder i dodao da je to nešto što teško može djelovati umirujuće.

On smatra da je razlog za nemir u činjenici da teško iko može predvidjeti kako će “nova svakodnevica” izgledati.

„Razlog je i poruka koja se sve češće čuje, a to je da će novu svakodnevicu diktirati novi limiti koje je postavila pandemija, a ne naši izbori i odluke. Razlog za nemir je i to što smo sve ovo već jednom negdje čuli“, rekao je Ryder.

On je podsjetio na mantru iz 2008-2009, koja je trebalo da uljuljka ljude u atmosferi svjetskog finansijskog kraha, a glasila je da će, jednom kada se razvije vakcina protiv virusa finansijske „anomalije“, globalna ekonomija biti sigurnija, pravednija i održivija.

„Međutim, to se nije dogodilo. Staru stvarnost zamijenila je nova, osvetoljubiva i teška, a oni koji su bili na nižim nivoima tržišta rada obreli su se na još većem dnu“, naveo je Ryder.

On je poručio da ostaje nada da će 1. maja sledeće godine koronavirus biti daleko iza.

„S druge strane, mi ćemo sve vrijeme imati pred sobom zadatak stvaranja budućnosti svijeta rada koja se aktivno bavi nepravdama koje je naglasila pandemija, zajedno sa radom na stalnim i neodložnim izazovima koje donose klimatske promjene, digitalna i demografska tranzicija“, rekao je Ryder.

To je, prema njegovim riječima, ono što definiše bolju “novu svakodnevicu”, novu stvarnost koja će postati trajno naslijeđe globalne zdravstvene krize ove godine.


MINA-BUSINESS