Foto: Željko Drašković

Svetom arhijerejskom liturgijom načalstvovao je NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije uz sasluženje Visokopreosvećenog Arhiepiskopa mostarsko-trebinjskog i Mitropolita zahumsko-hercegovačkog i stonsko-primorskog g. Dimitrija, sveštenstva i sveštenomonaštva Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije zahumsko-hercegovačke, u molitvenom prisustvu vjernog naroda.

Poslije pročitanog jevanđelskog začala, sabrane je riječima arhipastirske besjede poučio NJegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit zahumsko-hercegovački g. Dimitrije.

„Kao što čezne jelen za izvorima vode, tako čezne duša moja tebi, Gospode. Tako Sveti prorok i car David vapije živome Bogu, i to je jedna tajna ljudska, izražena od kad je svijeta i vijeka. Čovjek je strijela čeznuća, tako su govorili oci. Čezne za nečim višim od sebe, da sebe nadiđe, usavrši i ništa od ovoga svijeta ma kako bilo nekad i korisno i privremeno, za malo korisno, ne može da ga nasiti do kraja. Uvijek ostaje jedan prostor neutažive gladi i žeđi za živim Bogom, za Spasiteljem, za punoćom života, punoćom smisla, punoćom istine, pravde, ljubavi i milosti“, besjedio je Vladika Dimitrije.

U nastavku je pojasnio da ono što je od svijeta i vijeka novo, nije to da je čovjek biće stvoreno za Boga, nego je novo to da se taj Bog koji je sve stvorio, i čovjeka kao krunu svoju stavio na tu tvorevinu kao vijenac, toj strijeli čeznuća podao kao meta, kao ono što ispunjava tu žudnju ljudsku:

„I javio nam se, kao šta kaže apostol, Bog koji reče da iz tame zasija svijetlost, zasija u srcima našim na poznanje lica Božijega tj. Oca našeg nebeskog u licu Isusa Hrista. Javio se sam Bog i javio se poslavši Sina svoga jedinorodnog“, kazao je Vladika, dodavši da je Sveta Trojica stvorila svijet, stvorila čovjeka, i u taj svijet poslala Sina jedinorodnog da On postane čovjek sa dušom i tijelom, sa duhom ljudskim, sa svim ljudskim osim grijeha, da bi mi mogli da uđemo u tu zajednicu – vječni Izvor života.


Foto: Željko Drašković

Taj vječni Izvor života, to vječno ognjište života je Sveta Trojica – Bog naš koji je ljubav. On ima ljubavi, On nas voli, On je sam u svojoj suštini ljubav, vječna zajednica, vječno opštenje.

„Bog Otac od vajkada voli Sina i ljubi Duha. Isto tako, Duh Sveti i Sin NJegov – Logos Božiji predvječni, vole Oca, jedan drugoga. I u tu vječnu zajednicu ljubavi, mi smo prizvani i to je naša meta, tu treba da pogodimo. A to nam se daje ne kao neka teorija, nego nam se daje opipljivo, da možemo da učestvujemo u tome, ovdje u ovoj službi koja je Sveta liturgija, koja je blagosloveno Carstvo Oca i Sina i Svetoga Duha, koja smo mi u njoj pred živim Bogom, pred sveštenstvom, pred episkopom, mitropolitom, koji je glava te Crkve, koji ikonizuje samog Spasitelja i blagoslov Božiji. I onda mi svi oko te tajne zajedno, izobražavajući tu vječnu zajednicu, to vječno prizvanje naše, konačno ispunjavajući tu našu čežnju kojom su čeznuli svi naši oci, praoci i mi, evo, na kraju svijeta i vremena, čeznemo za tim spasenjem i imamo priliku da uđemo u njega. Da vjerom i pokajanjem okusimo kako je blag Gospod naš.“

Dalje je kazao da sve što je u Crkvi, i Jevanđelje i naše molitve i naše pokajanje i vjera, naša dobra djela, sve ulazi u tu tajnu i oživljava, sve postaje naša mogućnost da učestvujemo u životu vječnom.

„Izvor našeg života, radost koja može da dođe u naše srce, zato smo mi stvoreni, za tu vječnu radost, vječnu punoću, da uđemo u radost Gospoda svoga: Dobro, slugo dobri i vjerni, u malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost gospodara svojega, kaže Gospod. A to malo, to je veliki naš Bog koji je postao čovjek, smanjio se na našu mjeru da bi mi mogli da budemo vjerni njemu. A Bog ne odustaje od svoje ljubavi, On je vjeran po definiciji, nikad se ne okreće, kao majka kad voli svoje čedo, tako Bog voli nas“, kazao je, između ostalog Visokopreosvećeni Arhiepiskop mostarsko-trebinjski i Mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski g. Dimitrije.

Po otpustu vjernom narodu se obratio Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije i podsjetio da je Sveti despot Stefan Štiljanović rođen u Paštrovićima i da je veći dio dio svog života proveo kao despot srpski u Sremu.

„Međutim, Paštrovići su uvijek isticali to sa ponosom da je Sveti Stefan rodom iz njihovoga plemena. A, pošto su to isticali, to treba i da ih obavezuje veoma mnogo – da idu putem Svetoga Save i Svetoga despota Stefana Štiljanovića. A taj put je jevanđelski put Božji. Bog je tako ustrojio da je despot srpski rodom iz Paštrovića mnogo poznatiji u Sremu, u Slavoniji, pa sve do Budima, nego u našim krajevima. Tamo gdje god krenete po tim srpskim zemljama, u kojima, naravno, žive i drugi narodi, naći ćete i dan-danas, tamo gdje su nekada Srbi živjeli, neko znamenje, neku priču, neku legendu, neko pominjanje Svetoga despota Stefana. Bog tako ustrojava da Božji ljudi obilježe i vrijeme i prostor i mjesta i da se to pamti“, rekao je Mitropolit crnogorsko-primorski.

Dodao je da je važno to što je Sveti despot Stefan činio dobra djela i štitio svetu vjeru pravoslavnu.

„I što je sabirao svoj srpski rod u najtežim vremenima, krijepio ga Božanskom istinom, pravdom i ljubavlju, ali ga i mnogo pomagao svojim milosrđem, milovao ga svojim dobrotama te je zato despot Stefan toliko slavljen i toliko omiljen svetac i cijelom srpskom rodu. A njegov kult nije se širio sa nekakvom propagandom ljudskom, nego tiho. Činio je mnoga čudesa i za života i poslije svoga upokojenja. Mnoge je utješio, sve one koji pristupaju njegovim svetim moštima“, rekao je on.


Foto: Željko Drašković

Govoreći o svenarodnim litijama iz 2020. godine, Vladika Joanikije je upozorio da je iskušenja kroz istoriju bivalo uvijek, i da će ih biti opet.

„Nemojte da mislite da, ako smo jednu malu pobjedu izvojevali, drugih iskušenja i teškoća neće biti. Mi hrišćani moramo uvijek da se ukrepljujemo Božijom blagodaću, Božjom milošću, istinom i pravdom i ljubavlju Božijom. A to je ono što pobjeđuje. Ne pobjeđuju oganj i rakete i sila. I oni koji se ognjem obračunavaju, i raketama i bombama, moraće na kraju da sjednu i da nađu nešto ljudsko i kod svojih neprijatelja“, poručio je Mitropolit Joanikije.

Vladika je svim današnjim svečarima čestitao praznik, prije svega starešini ovoga svetoga hrama gdje počivaju mošti Svetoga despota i članovima odjeljenja Dobrotvorne fondacije „Čovjekoljublje“ Mitropolije crnogorsko-primorske u Budvi, koje je nedavno počelo sa radom i za svog nebeskog zaštitnika izabralo Svetog Stefana (Štiljanovića).

Na kraju je Mitropolit Joanikije Zlatnim likom Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca odlikovao supružnike Steva i Božidarku Stanišić iz Bečića za ispunjenje Božije zapovijesti: Rađajte se i množite se i napunite zemlju i vladajte njome, što su potvrdili rađanjem i odgajanjem šestoro djece blagodareći Bogu na njegovim darovima.

Po zaamvonoj molitvi blagosiljani su slavski darovi i prerezan kolač u čast Svetog Stefana i Jelene (Štiljanović).


Izvor: Mitropolija crnogorsko primorska