Foto: Pexel

rednosti vještačke jelke

To što ćemo vještačku jelku koristiti više puta iz godine u godinu navodi na logičan zaključak da je ovo održivija opcija. Ali Finton kaže da ako vještačku jelku koristimo šest godina, što je otprilike prosječno vrijeme koliko ih većina ljudi čuva, ipak ćemo ostaviti veći ugljenički otisak nego da smo koristili pravo drvo.

"Ukoliko bismo vještačku jelku duže koristili, onda bi se ta ravnoteža promijenila. Da bi se bailans ugljen-dioksda izjednačio, trebalo bi da ih koristimo 20 godina", dodaje ekolog.

Razlog leži u činjenici da su vještačke jelke obično napravljene od polivinilhloridne plastike ili PVC-a. Plastika se proizvodi na bazi nafte i stvara se u petrohemijskim postrojenjima koja su najveći zagađivači. Studije su takođe povezale PVC plastiku sa rakom i drugim rizicima po javno zdravlje i životnu sredinu.

Zatim tu je i transport. Većina vještačkih jelki se uvozi iz Kine, što znači da se proizvodi prevoze brodovima na fosilna goriva preko okeana, a zatim se prebacuju teškim teretnim kamionima prije nego što na kraju stignu na police u prodavnicama.

Američka neprofitna organizacija koja zastupa proizvođače vještačkih jelki, naručila je studiju održivosti 2018. godine koja je ustanovila da je uticaj vještačkog drveta na životnu sredinu bolji od pravog drveta ako ga koristimo najmanje pet godina.



Koje su prednosti pravog drveća?

U prosjeku je potrebno sedam godina da se novogodišnje drvo u potpunosti razvije. I dok raste, apsorbuje ugljen-dioksid. Zaštita šuma i sadnja drveća pomaže u sprečavanju najgorih uticaja klimatske krize tako što uklanja iz atmosfere gas koji zagrijava planetu.

Ako se drveće posječe ili spali, ono oslobađa ugljenik koji je uskladištilo nazad u atmosferu. Ali Dag Handli, portparol Nacionalne asocijacije za božićno drvce, kaže da je čin sječe jelki sa plantaža izbalansiran jer proizvođači odmah zasade više sadnica koje će ih zamijeniti.

Problem otpada

Kada praznici prođu jelke završavaju na deponijama gdje doprinose emisiji metana – moćnog gasa koji je otprilike 80 puta jači proizvođač efekta staklene bašte od ugljen-dioksida.
Ali prirodne jelke se ne moraju odložiti na deponiju i mogu da se korisno upotrebe, a za vještačke ne postoji drugo rješenje.

Završiće na deponijama – gdje će im trebati više stotina godina da se razgrade, ili će završiti u spalionicama odakle će ispustiti opasne hemikalije.

Zaključak

U svakom slučaju, bilo koju odluku da na kraju donesemo, ne bi trebalo da nas grize savjest jer postoji još mnogo drugih načina kako da doprinesemo ublažavanju klimatske krize.

"Postoji toliko mnogo drugih stvari koje možemo da uradimo u našim životima koje imaju još veći uticaj na klimu – kao što je manje vožnje ili zalaganje za politiku koja promoviše obnovljive izvore energije“, naglašava Finton.