Na Ratkovićevim večerima u Bijelom Polju je 2012.godine pokrenuta inicijalna ideja o ženskom pismu. Nakon toga, pjesnikinja i književna kritičarka Jovanka Vukanović je na poziv pjesnika i književnog kritičara Ćazima Muje iz Ulcinja napravila izbor iz opusa crnogorskih pjesnikinja i ta poezija je prevedena na albanski ali još uvijek čeka objavljivanje. Međutim, autorka je u vezi sa tim pomislila: “zašto ne napraviti antologiju na našem jeziku? Ako već drugi mogu imati uvid u stvaralaštvo crnogorskih pjesnikinja, logično je da ga najprije imamo mi, ovdje, u Crnoj Gori” –istakla je Vukanović. Pri odabiru pjesnikinja i pjesama za sastavljanje antologije, Jovanka Vukanović se , kako je istakla, rukovodila jedino kvalitetom, pri čemu su bile nebitne godine autorki, broj objavljenih knjiga, nacionalna i vjerska pripadnost. U knjizi je zastupljena 21 autorka: “svaka njihova pjesma pomijera svijet, pomijera život, vrijeme. To je za mene filozofija…. Svijet je mnogo kompleksniji, one su toliko zašle u jednu magmu stvaralačku, da sam ja prosto zadivljena, ja nisam bitna¸one su me tako ponijele, inspirisale od Bosiljke Pušić kao doajena naše književnosti do Fljutur Mustafe - kao najmlađe pjesnikinje u antologiji. Da nisam pjesnikinja, ne bih mogla da budem ni književni kritičar, niti bi bilo ove antologije” – naglasila je autorka Jovanka Vukanović.

Kada je riječ o književnoj kritici usaglašenog su mišljena književnik i književni kritičar Balša Brković i autorka antologije, te smatraju da nam nedostaje organizovaniji, sistemskiji prilaz književnosti koji bi podrazumijevao i uključivao istoriografske, naučne i estetske ravni. Ali toga nema, pa nam zato “nedostaju istorijski pregledi, višetomne studije, hrestomatije, analitički presjeci, paralele, esejistički naslovi… Trebalo bi da bude sinhronizovanija i jača i akademska književna kritika” – zaključuje Vukanovićeva i dodaje da bi institucije kulture kao državne institucije trebalo da stimulišu i prevođenje crnogorske literature na strane jezike.

Na promociji antologije “Pjesnikinje Crne Gore 1970-2015” književnik i književni kritičar Balša Brković je istakao da su ovakve knjige važne, čak i ako nam se ne dopada izbor, jer generiraju dijalog, polemiku, razgovor, a bez toga ne postoji valjan i autentičan kulturni život. “Meni se sviđa što je naslov ove knjige “Pjesnikinje Crne Gore”, a ne “Ženska poezija”, jer sva poezija je ženska, pisali je muškarci ili žene, jer taj model spoznajni, tragalački, pripada ženskom znaku”- istakao je Brković dodajući da ova antologija ima sve što treba da imaju antologije, jer je autorka Jovanka Vukanović u poeziji čitav život. Vukanovićeva se po mišljenju Brkovića u ovoj antologiji oko svakog nametnutog pitanja bavila do kraja i na pravi način. Nekoliko godina ranije objavljena je antologija pjesnika druge polovine 20.vijeka u kojoj nije bila zastupljena ni jedna pjesnikinja. Brković je mišljenja da bi ovakav gest i autorski poduhvat u svim kulturama izazvao lavinu tekstova jer kako je naveo - takva bi antologija imala problem da funkcioniše.

Da li je svoje mjesto u ovoj antologiji mogla naći još neka pjesnikinja, budući da ima komentara na temu nepravednog izostanka, Jovanka Vukanović odgovara da se takav propust mogao desiti, ali da nije nepopravljiv. Već u nekom narednom antologijskom izboru, ili drugom izdanju iste antologije, te pjesnikinje bi dobile mjesto koje im pripada. Ipak, veći bi propust bio da je u ovom antologijskom izboru uvrštena poezija pjesnikinja koje to svojim opusom ne zavređuju. To se ipak nije desilo.

“Svaka od pjesnikinja Jovankine antologije je zaseban svijet. U nekom budućem izdanju trebalo bi da bude prisutna pjesnikinja Darinka Jevrić, jedna od najsuptilnijih pjesnikinja ovog jezika, kao i sama autorka čiji je izraz sveden, do kraja ogoljen a čvrst . Čini se da je Jovanka imala stroži pristup kada su u pitanju starije autorke i blaži kada su u pitanju mlađe što je znak čistog pristupa” – istakao je na promociji Balša Brković.

Pjesnikinja Sonja Živaljević čija je poezija zastupljena u antologijskom izboru raduje se antologiji više nego li prvo objavljenim pjesmama koje nije promovisala niti imala volju. Sta se dešava sa ženama u Crnoj Gori koje pišu, jesu li one vidljive, zašto niko ne zna za njih- upitala je Sonja Živaljević. Ranije se govorilo da u Crnoj Gori svi pišu, a žene su bile marginalizovane uprkos njihovoj potrebi da pišu “što je stvar integriteta i identiteta, to je duboka potreba da budete Vi – istakla je pjesnikinja. Sonja Živaljević smatra je ova antologija daleko od običnog zbira: “ako se čitaju pjesme nasumice dobija se drugačija knjiga gdje autor nije važan, gdje nema iskakanja, jer sve te pjesme grade jednu novu knjigu koja je upravo Jovankina jer ona nije neko ko je izabrao nešto, već neko ko je kreirao novi tekst sa autorskim pečatom koji uključuje frefleksivnost poezije”.

Antologija “Pjesnikinje Crne gore 1970-2015” Jovanke Vukanović je značajna I stoga što mijenja situaciju gdje su autorke marginalizovane i neprimijećene. Na koncu večeri zaključeno je da je ova antologija ozbiljan kulturni poduhvat, a da je bavljenje literaturom i poezijom važan posao, u stvari to je- kako je istakao književnik Balša Brković – “najvažniji posao koji mi nije dao niko od ljudi, pa mi ga niko od ljudi ne može ni uzeti” – zaključivši da je to dovoljan razlog da se bude dobar sam sa sobom.


JU Narodna biblioteka Budve