Foto: Arhiva

Pismo podrške prenosimo u cjelosti:

Drage moje kolege,

Nalazim se van Crne Gore i nisam u prilici da vam se fizički pridržim na protestu. Iako vi znate da sam uz vas,
želim da vam još jednom pružim podršku u ostvarivanju prava na krov nad glavom.

Davne 2006. godine učlanila sam se u Stambenu zadrugu Solidarno, ne aplicirajući ni za metar stambenog prostora, jer ne bih mogla pogledati u oči vas koji godinama čistite, uređujete i papreno plaćate stanove. Učlanila sam se u nadi da ću tako dati doprinos da ostvarite svoj san, jer ime Solidarno, tada mi je zvučalo čarobno. Danas to ime zvuči ironično i boli koliko je obesmišljeno.

Boli me i poražava činjenica da moje kolege danas gladuju, da su dovedeni u očaj,da ugrožavaju svoje zdravlje i živote, zbog nečijeg nemara, odsustva empatije ili nečijeg ličnog interesa.
Dok se, samo nekoliko stotina metara dalje, u luksuznim hotelima boca pića bahato plaća stotinama eura, a krevet i ležaljka hiljadama, vi ste na ulici na ivici izdržljivosti.

Sve te biznismene, hotelijere i političare, vi ste naučili prva slova, vi ste naučili da vežu pertle, učili ih pravim vrijednostima i svakome od njih dali dio sebe.

Boli me što se ostvaruje ona narodna - Sit gladnome ne vjeruje.
Vi ne tražite ništa što vam ne pripada. Tražite samo jedan djelić pod Suncem, zanemarljivo mali u odnosu na ono što zaslužujete svojim predanim zalaganjem u okviru svojih profesija.

Poštovani predstavnici Vlade i svih odgovornih institucija,

Hoćete li da 1. septembra u učionici imate prosvjetnog radnika čije je dostojanstvo dovedeno na minimum? Kako će taj čovjek odgovoriti brojnim zahtjevima koji se pred njega postavljaju?
Na njegova,već pogurena leđa, natovarićemo brojne obaveze. Spiskovi, protokoli, seminari, dnevnici, matične knjige, zapisnici, dežurstva, otvorena vrata za roditelje, ocjene koje treba upisati na deset mjesta, i prije svega đaci kojima treba prići sa entuzijazmom i ubijediti ga da se učenje „isplati“.

Izađite, samo na trenutak, iz svojih lagodnih i ušuškanih života i stavite se u poziciju ljudi koji su stub društva, a danas u metropoli turizma na najteži način pokušavaju da skrenu pažnju na položaj u kome su se našli, ne svojom krivicom!