Prvi Zakon o morskom dobru donjela je još SR Crna Gora 1978. godine a važeći zakon je bio usvojen daleke 1992. godine.

“Sa sitnim izmjenama, važi i danas. Kako stoji u prvom članu ovog zakona, njime se uređuje upravljanje morskim dobrom, njegovo korišćenje, unapređenje i zaštita a te poslove trebalo je da obavlja formirano Javno preduzeće Morsko dobro i to na prostoru crnogorske obale, kako kaže Zakon,“pojas kopna ograničen linijom do koje dopiru najveći talasi u vrijeme najjačeg nevremena”, navodi Rafailović.

On je kazao da je formirano javno preduzeće preuzelo ulogu kojoj, pokazaće vrijeme, nije doraslo, da upravlja opštim dobrom od velikog ekonomskog značaja kako bi u tranzicionim godinama crnogorsku bogatu obalu definisalo kao profitabilan resurs.

“Valorizacijom ogromnih resursa JP Morsko dobro je bilo dužno da koristi za zaštitu, uređenje, unapređenje priobalja, kao i za izgradnju infrastrukturnih objekata za potrebe morskog dobra. Ali kao svaki aparat bivšeg režima ovo javno preduzeće je od opšteg dobra pravilo dobro samo za podobne, zanemarivajući interese ostalih građana”, navodi Rafailović.

Prema njegovim riječima, brigu javnog preduzeća o građanima i njihovom dobru ogolila je pojava pandemije Covid-a.

“Iako je po svim procjenama turistička sezona podbacila za najmanje 80 posto, zakupcima kupališta stidljivo je nuđeno umanjenje od 50 posto uz predizborno obećanje da će se dodatno umanjiti zakupnine, do čega naravno nije došlo. Golim okom je vidljivo da upravo u Budvi najmanje žaštite, očuvanja i unapređenja prostora djelovanja preduzeća iako je Budva po svim parametrima predvodnik turističke ponude Crne Gore. Ako se izuzme po koja kanta i klupa iz donacija, infrastrukturnih projekata u Budvi nije ni bilo. Gradskom lukom upravlja strana firma, a pristaništa u drugim mjestima budvanske opštine skoro da i ne postoje kao ni adekvatan sadržaj za poboljšanje turističke ponude”, ističe Radfailović.

Ako je Budva turistički, a ne politički predvodnik ponude Crne Gore, odbornik SNP-a dodaje da se isti epitet može upotrijebiti i za Rafailoviće.

“Ovo preduzeće za zaštitu i očuvanje dozvolilo je postavljanje regionalnog vodovoda betoniranjem plaže na kojoj se godinama izliva kanalizacija. Jedna od najdužih i moglo bi biti najljepših promenada u Crnoj Gori šetalište do Budve, od zemljotresa nije pošteno ni očišćeno, a sa rasvjetom iz 80-tih godina i od teškog saobraćaja razvaljenim kockama, više liči na ratnu nego na šetačku zonu. Šetalište ne postoji ni u djelu koji vodi za plažu Kamenovo koje se koristi kao saobraćajnica i parking. U spust za čamce koji su mještani izgradili o svom trošku sredinom prošlog vjeka, nije uložen ni euro tako da je priča o lukobranu, uređenoj marini i pomenutom šetalištu još jedno je od obećanja koje se vadilo iz fioka uoči izbora”, navodi Rafailović.

On je naveo da je nepravda prema domicilnom stanovništu učinjena pozivajući se na Zakon o morskom dobru iz 1992. godine i na Zakon o državnoj imovini iz 2009. godine, kada je država formalno oduzela imovinu stvarnim vlasnicima zemljišta na ostrvu Sv. Nikola.

“Bez rješenja o eksproprijaciji i isplate zakonom predviđene naknade za eksproprijaciju država je nezakonito uskratila svojinska prava stvarnim vlasnicima, i tako postala vlasnik a stvarni vlasnici korisnici”, ističe on.

To je, dodaje odbornik SNPa, jedinstveni primjer u evropskom pravosuđu da se svojinsko-pravni režim na obali uređuje na osnovu zakona o morskom dobru a ne na osnovu prava svojine koje je garantovano Ustavom Crne Gore i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

“Loši i zastarjeli zakoni i neispunjena obećanja došli su glave hobotnici DPS koja je decenijama živjela na revanšizmu i podjelama koje su sprovodili kroz politizovana javna preduzeća koje je između ostalih i JP Morsko Dobro. Njihove podjele bile su kamen koji je na dnu mora držao napredak i razvoj naše države. Vrijeme podobnih i nepodobnih je prošlo, a dolazi vrijeme kada će svako od nas morati u svojoj kući i u svom dvorištu da uradi najbolje što može. Nemamo prava a ni vremena za selektivni rad”, navodi Rafailović.

Prema njegovim riječima, decentralizacijom ovog preduzeća i vraćanjem nadležnosti opštinama, dobilo bi se na efikasnosti u rešavanju problema koji postoje u svim primorskim opštinama.

“Na greškama se uči, a mi ne bi smjeli da dozvolimo da razvoj bilo kog grada ponovo zavisi od političkih struja i preduzeća koja vode predizborne kampanje već isključivo od rada ljudi u tom gradu”, zaključio je on.