02-07-2020

Sjutra otvaranje izložbe "Linija dodira" umjetnice Ivane Babić

Svečano otvaranje izložbe "Linije dodira", budvanske umjetnice Ivane Babić, u organizaciji JU Muzeji i galerije Budve biće upriličeno sjutra u petrovačkom Spomen domu "Crvena komuna" sa početkom u 20 časova.


Foto: Facebook/JU Muzej i galerije

"Savremena umjetnička praksa omogućava umjetnicima da eksperimentisanjem različitim likovnim i nelikovnim materijalima realizuju djela koja karakteriše sloboda izraza u domenu reverzibilnog odnosa formalnih i kognitivnih faktora koji određuju suštinu njihovog stvaralaštva.

U kontekstu ove premise možemo smjestiti slikarski opus Ivane Babić. Mada njena profesionalna vokacija arhitektice podrazumjeva egzaktnost, čvrstinu i racionalnost u definisanju forme, u likovnom izrazu ona iskazuje drugu stranu svoje kreativne prirode, koju karakteriše poetsko–lirski senzibilitet", navodi o umjetnici i njenim radovima Ljiljana Zeković, istoričarka umjetnosti.

"Tako u ciklusu "Obrisi" naslikani urbani objekti dobijaju auru snohvatice, koju će razvijati u daljem radu kroz transparentnosti, krhkosti, opsjenosti, virtuelnosti matarijala kojim će otvoriti nove prostore slikarskim traženjima. Riječ je o staklu koje u ciklusu Linije dodira ima primarnu funkciju u definisanju pikturalne tankoćutosti i strukturalne slojevitosti njenih slika.

Motiv njenih radova iz ciklusa Linije dodira je akt/aktovi, sa naglađenim ekstremitetima – rukama, koji svojim vitalističkim, podantnim oblicima otvaraju prostor mnoštvu mogućnosti nekonvencionalne interpretacije ekspresionističkog izraza. Linija/linije, kao jedna od odrednica literarnog naziva ovog ciklusa, ima višestuko značenje. Ona nije samo u opisu forme, ona ima metaforičko značenje duhovnog demijurga kojim umjetnica izliva svoje unutrašnje prostore u spoljni svijet formiran na linijama dodira duha i materije", dodaje Zeković.

"U procesu formiranja rada, polazeći od inverznog odnosa lice/naličje, pozitiv/negativ, Ivana gradi/nadgrađuje kompozicije slikarskim elementima: linijom, tonskim vrijednostima boje, pastuoznom fakturom/teksturom, ekspresivnom samorječivošću, na kojima nema naknadne korekcije, dodavanja, oduzimanja", ističe Zeković o umjetnici.

"Sam čin slikanja je konačan i dovršen. Na njima primarnu ulogu ima svjetlost koju emanira boja i praznine na kojima se providi staklo, dok sjenke stvaraju dubinu unutar fleksibilnog kolorističkog tkiva poput magije kojom se, istovremeno, poništava i reinkarnira putenost ljudskog tijela zaleđenog u prostoru.
Ono što čini osobenim njeno slikarstvo je složen proces rada u kojemu koristi tri staklene površine koje predstavljaju podloge na kojima likovno interveniše oblikujući forme – sjene, na granici stvarnog i iluzornog. Na prvoj figure definiše crtežom – linijom, tačkicama poput kontrolisanog driping izraza, obrisima; na drugoj igrom oblika i boja dočarava optičku dimenziju prostora, volumena, forme, pokreta, svjetlosti, harmoničnih kontrasta, čak i atmosferu koja doprinose opštem utisku slike u kojoj se susrijeću stvarnost i iluzije; treće staklo prekriva crnim akrilikom formatirajući hermetizovan prostor slike. Iako egzistiraju kao zasebne cjeline, tek njihovim sukcesivnim povezivanjem formira sliku koja, svojim dimenzijama pripada malim formatima", govori Zeković.

"Prve reminiscencije koje u nama izazivaju slike na staklu Ivane Babić upućuju na vitraže koji posjeduju estetsku, simboličku i funkcionalnu ulogu u arhitekturi. Međutim, ovdje nije riječ o slikama na staklu koje imaju oslonac u realigioznoj inkonografiji i dekorativnoj ornamentici, već o kompleksnim radovima modernog izraza, sa spiritualnim podtekstom,koje nago ljudsko tijelo uzdiže na pijetdestal savremene ikone.

Ovim slikama Ivana Babić emanira svoju unutrašnju svjetlostu koja se rađa u sjenovitim predjelima njenog duha, a koja će osvjetliti nove puteve likovnih traženja umjetnice otvorene i spremne za nove kreativne izazove", kazala je Ljiljana Zeković, istoričarka umjetnosti o radovima umjetnice", zaključuje Zeković.