Skup, kome se odazvalo oko 50 Budvana, održan je upravo ispred hotela Avala, jer se u ovom hotelu održava Koordinaciona radionica vojnog partnerstva 2015. Military Partnerships Coordination Workshops - MPC WS 15.

Pripadnici intervnetne jedince budvanske policiije, bili su holu hotela, dok su okupljeni uzvikivali "NATO ubice".

"Ovaj rat, koji je vođen suprotno međunarodnom pravu bez ikakve sumnje je bio agresija na našu zemlju. Bez odobrenja Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih Nacija, intervencija devetnaest zemalja, članica NATO-a je bila ništa drugo nego surovi zločin uperen protiv života ljudi i uništavanja infrastrukture naše otadžbine.
Uz grubo kršenje Ženevske konvencije, počinjeni su ratni zločini poput upotrebe zabranjenih kasetnih bombi, bombardovanja hemijske industrije, gde su oslobođene velike količine otrovnih materija, zatim upotreba osiromašenog uranijuma. Pored Srbije i Crna Gora je zasipana projektilima punjenim osiromašenim uranijumom. Prvi projektili su upravo pali na Crnu Goru, na kasarnu u Danilovgradu. Tom prilikom je poginuo devetnaestogodišnji vojnik Saša Stajić iz Beograda.

Danas se sjećamo njega i svih nevino stradalih civilnih žrtava, prvenstveno murinske djece Miroslava, Julijane i Olivere i građana Murine koji su tog dana poginuli a potom svih onih koji su položili svoje živote na braniku otadžbine u hrabrom otporu najmoćnijem neprijatelju koji se obrušio na našu zemlju..
I umjesto da NATO danas nadoknadi nanijetu štetu, on se predvođen SAD kao najvećom imperijalističkom silom, koristeći prljavi novac, disciplinujući vladajuće političke elite, nameće silom kao jedini mogući put kojim naša zemlja treba da ide.
Držeći u šaci većinu tzv NVO sluganskih organizacija, te medija koje tajno i javno finansira, kroz oblikovanje javnog mišljenja, kod građana proizvode snažno uverenje da ne samo da smo rat izgubili već da smo za taj rat sami odgovorni.
Međutim, i dalje im ne polazi za rukom, jer su u narodu sveži ožiljci i rane koje je otvorila ova zločinačka organizacija. Narod nigdje nije toliko složan koliko po ovom pitanju.

Šta reći o tadašnjem, i dalje aktuelnom, rukovodstvu Crne Gore. Oni ne vladaju. Niti se išta pitaju. Crnom Gorom se upravlja iz nekoliko ambasada. Njima je kao novonastaloj, političkoj kvazi eliti, jedino stalo da nekako sačuvaju silne novce koje su stekli pljačkom i uništavanjem društvenih i prirodnih resursa naše zemlje kao jedini dobitnici tranzicije. Zato im nije važno što našoj djeci crtaju mete na grudima. Što uništavaju turizam kao jedinu granu koja donosi nešto novca mojim sugrađanima, gosteći nosače aviona i razarače sa kojih su nas još juče bombardovali. Njima je stalo da nas pošto-poto i silom, po svaku cijenu, po nalogu svojih mentora uguraju u NATO. Protivno većinskoj volji naroda. Uradiće sve da do referenduma ne dođe. I ako dođe vodiće prljavu kampanju jer imaju novac. I medije. I sve metode kojima godinama opstaju na vlasti. Njima je stalo da se identifikuju sa agresorom.

Kako reče Slobodan Kljakić: „Identifikacija sa agresorom je čudna i tužna boljka s kojom se neko društvo suočava, ona otvara put upravljačkoj strukturi da ostvaruje ciljeve samog agresora, pretvarajući se u njegovog klijentističkog poslušnika. Kada su u to klijentističko kolo upregnuti mediji koji nemerljivo utiču na oblikovanje javnog mišljenja, društvo koje se identifikuje sa agresorom u stvari je zahvaćeno samodestrukcijom, samorazaranjem i samozatiranjem.“

Sramni Džejmi Šej, tadašnji ratni potparol NATO-a je sramotno uzvikivao sa konferenciji za novinare u toku bombardovanja: Njih treba spokojno bombardovati, jer će sve brzo zaboraviti!
E pa nećemo!! Dok je god i jednog slobodnog građanina u ovoj zemlji!

Od Ministarstva odbrane kao organizatora, koje bruka tradiciju hrabre crnogorske vojske, tražimo da otkaže gostoprimstvo gospodi koja se okupila na Koordinacionoj radionici vojnog partnerstva 2015 (Military Partnerships Coordination Workshops – MPC WS 15). Učesnicima, predstavnivima NATO-a poručujemo da smo spremni da razgovaramo, ali samo o nadoknadi štete i ratnim reparacijama na ime zločina koji su 1999. godine počinili u našoj zemlji.
Sloboda Narodu! Zaboraviti zločin ravno je zločinu!", poručio je Knežević.