Foto: Arhiva, RTV Budva

U Školi slikanja, koja se održava u čitaonici Narodne biblioteke, je u januaru uslijedila kraća pauza. Ova pauza je, ističe Rajka Kujundžijević "dobrodošla", kako bi se sklopio novi koncept, te kako bi motivisala polaznice, da one same shvate gdje su i uđu u samu suštinu umjetnosti.

"One su toliko napredovale da će neke od njih biti profesionalni slikari, jer su kvalitetne, što će se vidjeti na sljedećoj izložbi koja će biti organizovana tokom februara. Starije polaznice, ne po godinama, već po boravku u samoj školi, su stekle motivaciju i jedno strpljenje koje slikarstvo traži. Jer slikarstvo je jedan ogroman rad, ogromna posvećenost, jedno stalno čekanje. I u tom čekanju se jača sama ličnost koja tako postaje stabilnija, a s druge strane nestabilnija, jer bez obzira na sve, umjetnost nije dovoljno profitabilna da bi se od toga moglo živjeti", kazala je Kujundžijević.

I danas kada slikam apsolutno zaboravim na vrijeme

Međutim, kako ističe, dobra slika uvijek dođe do kupca, tu nema priče. Tako da se nikada ne treba zapitati da li je smisaono ono što se radi.

"Ali sada imamo i nove, mlade ljude, koji su promjenjivi. Vidite, mladi ljudi su nestrpljivi. Hoće brz efekat, brzo saznanje, trikove. I trikovi postoje, možete vidjeti na youtube-u kako se nešto brzo stvori, ali pitanje je da li to ima energiju ili ljepotu? Dizajnerski možda, ali ne i suštinski. Ono što slikarstvo daje je upravo ta mistika, misao, smislenost, ljepota i to je nešto što se uči i utka. Ne možete u tri, četiri poteza napraviti remek djelo. Sjećam se kada sam ja bila mlada slikarka, stariji su mi govorili da se mora poštovati veliki rad i ja razmišljam o tome do dana današnjeg. I danas kada slikam apsolutno zaboravim na vrijeme, koliko sam radila jednu sliku, ne razmišljam o vremenu. Isto učim i njih, a to je da rad daje velike rezultate."


Foto: Printscreem/yt

Kada je riječ o tehnikama koje su zadavale najviše muka početnicama, izjavila je da je "bilo polaznica koje nisu znale da nacrtaju apsolutno ni jedan jedini oblik, i to je bilo teško i za njih i za nju.

"I kada im je i crtanje oblika teško, one shvate da nemaju ni ono malo talenta i odustanu. Dok postoje osobe kod kojih na samom početku vidim gdje su propusti, a gdje benefiti, i tada forsiram ono što ono dobro savladavaju, kako bih ih uvukla u ono što ne", naglašava Kujundžijević.

Na pitanje da li je lakše razvijati kreativnost kada smo mladi i koliko je zapravo teško u starijim godinama raditi na tome, da li je to nešto što se razvija od djetinstva, ili se može nadoknaditi, odgovorila je da to leži u čovjeku od ranog djetinjstva.

"Međutim, neki ljudi nisu imali ni sreće ni mogućnosti kako bi se ostvarili kao slikari. Vjerovatno su radili neke druge poslove koji su im donosili dobru platu i mjesto u društvu. Međutim, kada dođu u neke zrele godine, negdje u sebi znaju da se nisu potpuno ostvarili kroz umjetnost, da bi htjeli a ne znaju kako. I došli su kod nas u Akademiju znanja, pod ingerencijom Narodne biblioteke Budva, Mile Baljević, čija je to ideja. To moram uvijek da spomenem zato što je izuzetno važno, jer neko drugi možda ne bi imao sluha za stariju dob. I kada možda više ne budem predavala jednog dana, nju ću i dalje spominjati, kaže ona.

Slikanje nije jeftin hobi

"To je zapravo jako skup hobi kada se sagleda koliko čovjek ulaže. Ipak, ime prodaje sliku. Što, meni lično, ne garantuje uvijek najbolji rezultat, ali steći ime i društvena priznanja zaista zahtijeva ogroman rad, mnogo vremena i decenija rada, i ti ljudi to zaslužuju", kazala je ona.

Umjetnost je povezala ljude

Ono što se uvijek pominje jeste da u školi slikanja vlada jedna dobra energija, sklapaju se prijateljstva koja se ne bi sklopila ni na jednom drugom mjestu.

"Umjetnost je povezala ljude i mi se organizujemo jednom u tri, četiri mjeseca da izađemo negdje vani, tako da je to jedan jako lijep društveni gest, nenametnut jer proizilazi iz njihove spontanosti. I kada sa njima radim, bez obzira na zakonitosti u slikarstvu koje se moraju poštovati, kao što su postavljanje kompozicije, olovka, crtež, ipak gledam da sami pronađu ono što najviše vole da slikaju. I stil, i način. Dajem im veliku slobodu u tom izrazu, i stalno gledam da ih u tome podržim kako bi bili još bolji", ističe Kujundžijević.


Izložba će biti organizovana u februaru i publika će moći da dođe i vidi radove polaznica škole slikanja

"Među njima ima različitih pravaca, stilova i izraza, i to ćete vidjeti na izložbi u februaru. Mislim da ćete biti iznenađeni jer sam kao uslov postavila da to bude jako lijepo opremljeno i da se dobro pripreme, jer su imali dovoljno vremena. One su već spremne za tako nešto i samo je pitanje momenta kada Narodna biblioteka može to da nam omogući, kada na kraju krajeva prođu i ove hladnoće da publika može da dođe i to vidi. Na meni je na neki način velika odgovornost, jer je u pitanju moj kredibilitet. Isto tako, postavljanje izložbe nije baš jednostavno, i na meni je da je postavim tako da slike ne guše jedna drugu, jer su to različite energije. Za to je potrebno jedno dobro oko, i dobro umijeće je dosta važno."

Kujundžijević je za kraj izjavila da još uvijek ima nekoliko mjesta u školi, jer uvijek neko odustane.

"Škola slikanja za treću dob", počeće već u februaru, a svi zainteresovani se mogu prijaviti dolaskom u Akademiju znanja, gdje se časvovi i održavaju. Organizator radionca je Narodna biblioteka Budve.

M.O.