Foto: Pexels

Koordinator programa spasilaca na vodi u Crvenom krstu Crne Gore Ivan Terzić ističe da u takvim situacijama najveći problem predstavlja panika i to što roditelji često ne sarađuju sa spasilačkim službama.

“Prvo što je važno da imamo na umu jeste prevencija. Recimo, u Crnoj Gori, na svakih 50 metara plaže nalazi se jedan spasilac, a svi su oni edukovani i za brigu o djeci. Potreban je samo sekund nepažnje da se dijete izgubi i onda nastaje panika. A panika samo otežava situaciju. Spasioci upozoravaju roditelje, posebno one kojima se to češće dešava. A toga i te kako ima. Pojedini spasioci imaju upravo takav problem, da svakog dana isti roditelji gube isto dijete i tu se onda radi o smanjenoj budnosti tih roditelja”, objašnjava Ivan Terzić, koordinator programa spasilaca na vodi u Crvenom krstu Crne Gore.

On kaže da u bilo kojoj situaciji kada se spasiocu prijavi nestanak deteta, prva stvar koju oni rade jeste da se uvjere da nije došlo do najtežeg ishoda, odnosno da se dijete nije utopilo, a zatim na miran način organizuju potragu za tim djetetom.

Govoreći o tome koliko se djece izgubi tokom sezone, Terzić je rekao da se ne može reći da postoji izgubljeno dijete, jer se svako dijete na kraju pronađe, ali to nisu uvijek akcije spasavanja koje spasioci bilježe.

“Nema plaže u ovo doba godine na kojoj se svakog dana barem jedno dijete na trenutak ne izgubi. Ono što je baš važno kad se to desi jeste da roditelji sarađuju. A dešava se da ta saradnja izostane jer se roditelji toliko uspaniče da nisu u stanju spasiocu da daju osnovne informacije na osnovu kojih bi on organizovao traženje. Zato je važno da roditelji sačuvaju prisebnost i daju podatke koji bi olakšali potragu. Koliko je dijete staro, da li je muško ili žensko, koje je boje kupaći i ostale detalje koji će pomoći spasiocu da organizuje traženje. Umjesto toga se roditelji uspaniče, otrče da traže dijete i onda spasioci ne mogu da dobiju konkretne informacije. A kad na plažu dođete popodne, vjerujte da su sva djeca ista. Vi mislite da svoje dijete držite na oku i na sekund okrenete glavu, a njega više tu nema. A vi u stvari i niste držali svoje dijete na oku, već neko drugo, a vaše je dijete i prije toga nestalo”, objašnjava Terzić.

On je naveo primjer dječaka koji se izgubio i za pet minuta došao od Bečića do Rafailovića.

“Djeca kad se izgube i preplaše, dobiju i sama dozu adrenalina i za kratko vrijeme pređu nevjerovatan put, pa ih nađemo na drugim plažama, kilometar dalje. Zato je važno da damo spasiocu informacije koje će on da distribuira i ostalim spasiocima na okolnim plažama, sa konkretnim informacijama”, kazao je Terzić.

(Roditelji.me)