ilustracija (foto:pixabay)

Riječ je o relativno novom i nedovoljno istraženom pojmu koji je termin i koncept dobio krajem devedesetih zahvaljujući američkom ljekaru Stivenu Bratmanu.

“Ortoreksija se još naziva i “dijetni perfekcionizam” jer kod osoba koje od nje pate izbor hrane postane toliko restriktivan – i kalorijski, i u vrstama namirnica – da ugrožava zdravlje, što je ironičan obrt za osobu koja je potpuno posvećena zdravoj ishrani”, kazala je Hini voditeljka Centra za poremećaje hranjenja “BEA” Jelena Balabanić Mavrović.

Dijagnoza ortoreksije u nastajanju je i zvanično još nije klasifikovana kao psihički poremećaj, tj. poremećaj ishrane.

Zato nije uvrštena u dijagnostičke priručnike te ne postoje jasni i opšteprihvaćeni dijagnostički kriterijumi i smjernice za liječenje, istakla je Nikolina Vujčić Stipčević, specijalistkinja psihijatrije iz Dnevne bolnice za poremećaje prehrane Klinike za psihijatriju Sveti Ivan, čiji program Grad Zagreb sufinansira iznosom od 15.900 eura godišnje.

Zbog toga je ortoreksiju teško mjeriti, tj. teško je reći što ona tačno jeste, koji su uzroci i koju populaciju najčešće pogađa, pojasnila je Hini doktorantkinja psihologije Divna Blažev koja piše disertaciju o biopsihosocijalnom modelu ortoreksije.

Na svojoj je koži o ortoreksiji naučila 26-godišnja fitnes trenerica kod koje se taj poremećaj javio kada je krenula ozbiljnije trenirati i proučavati ishranu. Tada je dnevno unosila 800-1000 kalorija.

„Ležala bih u krevetu i razmišljala što ću sve jesti idući dan. Mislila sam da sve vrijeme razmišljam o hrani jer me vesele kuvanje i ishrana, a u stvari nisam shvatala da je to zato što sam gladna“, rekla je Hini.

Karakteristike ortoreksije

Osobe s ortoreksijom opsjednute su zdravom hranom i mentalno su preokupirane njenim porijeklom i načinima pripreme. Jedu samo „zdravu, ispravnu, biološki čistu, dobru“ hranu, a izbjegavaju „nezdravu, pogrešnu, lošu i prljavu“.

U povećanom su riziku osobe koje znaju mnogo o hrani i imaju osjećaj nesigurnosti, studenti nutricionizma, sportisti – pogotovo bodibilderi i fitnes industrija – te osobe sklone psiho-somatici, tj. koje pate od fizičkih simptoma bez ustanovljenog medicinskog uzroka, navela je terapeutkinja Balaban Mavrović.

Trenerica, koja nije željela biti imenovana, smatra da joj se problem javio upravo zbog uključenosti u svijet fitnesa.

“Kalorije moraju biti nisko i moraš jesti zdravo da bi izgledao bolje”, kazala je.

Najčešće se izbjegavaju: vještačke boje, pojačivači ukusa, konzervansi, pesticidi, genetski modifikovana hrana, masti, šećer, so, meso, mlijeko, mliječni proizvodi i druge „nezdrave“ namirnice.

Takođe, osobe sebi nameću vrlo rigidna pravila i restrikcije čije kršenje izaziva anksioznost, sram, samoosuđivanje, krivicu, tjeskobu i depresivnost.

Sve to dovodi do negativnih posljedica za mentalno i fizičko zdravlje te ozbiljno narušava svakodnevno funkcionisanje.

Osoba se boji da van kuće neće moći “ispravno” jesti i izbjegava hranu koju su pripremili drugi. Udaljuje se od prijatelja i članova porodice koji ne dijele slične poglede na hranu, što dovodi do socijalne izolacije i osamljivanja.

Moguće su nagle promjene raspoloženja i razvijanje depresije, ali i napadi panike ako se ne može konzumirati “ispravna” hrana, ističe Balabanić Mavrović.

“Bila sam svjesna da niko ne shvata u kojoj ogromnoj mjeri to mene zapravo opterećuje. Stvarno sam znala plakati zbog hrane – i nikome to nisam mogla objasniti”, kazala je trenerica.

Kako se generalno troši pretjerana količina vremena i resursa na ishranu, otežano je i fokusiranje na akademske i poslovne zadatke, upozorava doktorantkinja Blažev.

Uz to može doći do opasnih tjelesnih stanja poput deficita esencijalnih nutrijenata, malnutricije i gladovanja – što dovodi do gubitka kilograma i pothranjenosti, naglašava Vujčić Stipčević, pa zbog toga osobe s ortoreksijom mogu razviti slične tjelesne smetnje kao i one oboljele od anoreksije.

Remećenje menstrualnog ciklusa na nekoliko mjeseci bio je najstrašniji dio poremećaja fitnes trenerici, s čim do tada nikada nije imala problema.

Teorija ortoreksičnog društva

Kao društvenim bićima važno nam je biti prihvaćenima u društvu pa prema tome mijenjamo i svoja ponašanja. To utiče i na način prehrane, kazala je Blažev.

Današnji veliki pritisak po pitanju prehrane dolazi od porodice, vršnjaka i medija, a stvar se dodatno intenzivirala pojavom društvenih mreža.

Prema teoriji ortoreksičnog društva, pojašnjava, zapadnjačko društvo na određeni je način uticalo na nastanak ortoreksije zbog pretjerane refleksivnosti kod odabira hrane.

„Zdravlje se danas izjednačava s atraktivnošću. Ljude koji se zdravo hrane smatra se privlačnijima i pripisuju im se pozitivne osobine“, primjećuje psihološkinja.

Napominje da se na društvenim mrežama mogu objavljivati netačne, neistinite i nepotpune informacije te se na nerealan način prikazuje život, uključujući i način hranjenja, što je problematično pogotovo za mlade koji su najranjivija grupa za poremećaje hranjenja.

“Pratiš nekoga ko navodno zna više od tebe, i učiš od njega, a ne znaš da učiš pogrešno i ne znaš s čime se on nosi… ne znaš je li ta osoba zdrava sa svojom prehranom – što najčešće ispadne da nije”, kazala je trenerica.

Takođe je pokazano da društvene mreže negativno utiču na raspoloženje, samopoštovanje i zadovoljstvo tijelom. To dovodi i do rizika od razvijanja poremećaja prehrane, dodaje Blažev.

Granicu između zdrave i nezdrave brige o prehrani teško je odrediti pogotovo danas kada se u javnom prostoru ljude podstiču na selekciju i pođelu hrane na dobru i lošu, ističe terapeutkinja Balabanić Mavrović.

Najčešći poremećaj hranjenja

Pouzdana procjena učestalosti ortoreksije prilično je otežana, naglašava specijalista psihijatrije Vujčić Stipčević.

Ona varira u različitim državama, populacijama, kulturnim normama i zdravstvenim sistemima, pri čemu je najmanja zabilježena u Italiji s oko 6,9 odsto, a najviša u grupi brazilskih studentkinja nutricionizma, i to do 88,7 odsto.

“Budući da učestalost anoreksije i bulimije u opštoj populaciji ne prelazi dva odsto, možemo zaključiti kako je ortoreksija svakako najučestaliji poremećaj hranjenja”, kazala je Vujčić Stipčević.

Dvije godine bile su potrebne da bi trenerica fitnesa naučila neopterećeno jesti. U tome joj je pomogao razgovor s psihologom prije kojeg se vrtjela u krug. Zato terapiju preporučuje svima.

Međutim, njena opterećenost prehranom nije nestala samo tako.

“Naučiš živjeti s tim, ali ne nestane u potpunosti, i dalje je negde u pozadini – ali držim to na minimumu”, rekla je.

Potražiti stručnu pomoć

Ortoreksija se liječi multidisciplinarnim pristupom s naglaskom na psihoterapiju, ali uz saradnju psihijatra i nutricionista specijalizovanog za rad s poremećajima hranjenja.

Nutricionista pomaže osobi napustiti stroga prehrambena pravila i crno-bijelo razmišljanje o hrani te raskrinkati mitove u prehrani, što vodi početku fleksibilnijeg jedenja i uvođenju raznolike hrane u prehranu.

“To može biti jako stresno i zato je potrebno praviti male korake” kazala je Hini nutricionistkinja Kristina Beljan koja kao konačni cilj ističe zdraviji odnos prema hrani.

Uvidjevši koliko razni režimi u prehrani mogu uticati na psihičko stanje osobe, okrenula se nedijetnom pristupu prehrani čiji je fokus na uravnoteženoj prehrani i promjeni obrazaca hranjenja, a ne na gubitku kilograma.

Njime se tijelu dopušta da samo dođe do svoje zdrave tjelesne mase praćenjem signala gladi i sitosti – ali se osoba ne osuđuje ako je jela kada nije bila gladna, napominje Beljan.