Foto: Slavica Kosić

To je, prema riječima predsjednice sindikata Instituta, dr Marije Obradović, iznuđen potez, jer je ta jedina rehabilitaciona ustanova u našoj državi, dovedena do ivice opstanka. Zaposleni su aprilsku platu dobili 17. jula, a u međuvremenu Institut svakodnevno ostaje bez medicinskog i nemedicinskog kadra.

Trenutno Institut radi u smanjenom kapacitetu, otvorena je Druga faza i dva sprata stare banje, dok soliter nije otvaran. U Institutu se oporavlja oko 800 pacijenata iz zemlje i inostranstva, dok ih je u isto vrijeme prošle godine bilo 1200.

Zdravstveni radnici iscrpljeni neizvjesnošću masovno prelaze u druge ustanove, ugostitelji odlaze da rade za sigurnu i mnogo veću platu, a svojevrsni brend zdravstvenog turizma propada.

Zbog teške situacije nerado su se, u jeku turističke sezone, odlučili na blokadu graničnih prelaza, koju su u saradnji sa kolegama iz Unije nezavisnih sindikata zakazali za petak, 28. jul.

Iako je blokada graničnih prelaza najavljena još prije destak dana, nikakve reakcije nadležnih u međuvremenu nije bilo, kazao je za Radio CG predsjednik Unije slobodnih sindikata Srđa Keković.

“Mi smo uputili otvoreni apel na adresu predsjednika Vlade i ministara Damjanovića i Šćekića, do danas nijesmo imali povratnu informaciju. Znate da je naš apel upućen Vladi da hitno reaguje, kako bi 500 zaposlenih i njihove porodice vidjeli svjetlo na kraju tunela, ali i da bi se zaustavio ovaj pogrom odlaska radne snage“, dodao je Keković.

Svjetlo na kraju tunela, pored zaposlenih ne vide ni crnogorski osiguranici Fonda zdravstva, dok višedecenijski pacijenti i iz inostranstva, prvenstveno Norvežani, ostaju u nevjerici da radnici Instituta ne dobijaju plate za izuzetno profesionalan rad.

Blokadom graničnih prelaza, svi skupa pokušaće da još jednom alarmiraju odgovorne.

„Ukoliko do petka ne bude nikavih konkretnih reakcija, mi ćemo se, kao Unija slobodnih sindikata pridružiti protestu, i pokrenuti jednu širu kampanju za sve građane Crne Gore, pod motom koji je već bio - Svi zajedno kao jedan, Institut je svima vrijedan – da se ova ustanova sačuva, jer građani Crne Gore neće imati mogućnost da dobiju tu uslugu negdje drugo ukoliko se Institut ugasi“, ističe Keković.

Dr Marija Obradović ističe da je nepotpisivanje kolektivnog ugovora koji je usaglašen još u maju između svih aktera, još jedno veliko razočaranje u odgovorne u Vladi, jer novac koji Institut zarađuje tokom sezone, odlazi uglavnom na isplate po tužbama zaposlenih.

Institut Igalo ima ogromnu imovinu, 220.000 kvadrata zemljišta na obali mora, objekte, u njegovom vlasništvu je i čuvena Titova vila, a iznad svega ima stručan i posvećen kadar. Dugovi koje ima (oko 30 milona eura) nastali su u posljednje tri decenije, a najveći je dug prema Jugobanci koji iznosi oko 9 milona eura bez kamata. Ogromni su i dugovi prema dobavljačima, a najveći prema radnicima koji godinama putem tužbi ostvaruju prava na zarade po granskom kolektivnom ugovoru.

Zato je neshvatljivo da nije potpisan kolektivni ugovor kako bi se smanjili ogromni troškovi za sudske procese, advokate i izvršitelje.