Sasluživalo mu je devet episkopa i to: g.Sava, episkop sjevernoamerički Gruzijske pravoslavne crkve, g. Atanasije mileševski, g. Grigorije diseldorfski i sve NJemačke, g. Marko bregalnički Pravoslavne ohridske arhiepiskopije, g. Teodosije raško-priozrenski i kosovsko-metohijski, g. Maksim zapadnoamerički, g. Jovan pakračko-slavonski, g. Dimitrije zahumsko-hercegovački i g. Metodije budimljansko-nikšićki, kao i mnogobrojno sveštenstvo SPC, uz molitveno učešće hiljada vjernika iz svih krajeva Crne Gore.

U liturgijskoj besjedi nakon čitanja Jevanđelja Vladika zapadnoamerički Maksim je rekao da smo kao ljudi kršteni u smrt i vaskrsenje Hristovo pozvani do kraja da budemo Hristovi, da NJemu živimo, da NJime procjenjujemo svijet i istoriju i isto tako da pristupamo svojim bližnjima.



“Kaže se u Jevanđelju da onaj koji je Hristov, taj ga prepoznaje, ne samo individualno nego u svakom liku, a posebno kod onih koji su potrebiti. A takvih je tolikomnogo oko nas”, kazao je Episkop zapadnoamerički.

Dodao je da nije dovoljno samo činiti dobra djela da bi se došlo do spasenja.

“U tom slučaju Hristos nije potreban. Ukoliko dobra činimo onima koji su gladni ili žedni, kada primamo strance ili posjećujemo one koji su u tamnicama. Jevanđelje današnje, ali i Crkva iznosi pred nas jednu važnu istinu: ne može se ući u Carstvo Očevo, blagosloveno i pripremljeno prije postanja svijeta ukoliko se ne prođe kroz Hrista koji se poistovjetio sa onima o kojima govori današnje Jevanđelje”, kazao je Vladika Maksim.

Objasnio je da to znači da Hristos stoji na vratima Carstva i da može proći kroz ta vrata samo onaj koji voli i prašta.



Nakon Svetog pričešća pred Sabornim hramom je Mitropolit Joanikije pozdravio arhijereje, sveštenstvo i hiljade sabranih vjernika i rekao da je Sveti Simeon bio čovjek duboke vjere, nesvakidašnje pobožnosti i ogromne energije, veliki ktitor svetih Božjih crkava.

“I dan danas gledamo na ljepotu i uzvišenost njegovih djela. On je tvorac i moćne srednjevjekovne srpske države, koja je za punih dvjesta godina poslije njega napredovala. I kasnije sve ostale male državice koje su nastajale iz nje, pa i Zeta tadašnja i Crna Gora kasnija imale su tu svijest da su nastale iz nemanjićke države. Pa su kasnije i Balšići i Crnojevići i Petrovići razumijevali sebe i svoj položaj kao naslednike Nemanjića. I ta ideja nemanjićka objedinjavala je cio srpski narod. I toj misli zavjetnoj naročito su dali veliki doprinos veliki Petrovići”, rekao je Mitropolit crnonogorsko-primorski.

Dodao je da je za nas hrišćane najvažnije to što je Sveti Simeon Mirotočivi bio primjer istinske pobožnosti koju je na svakom svom koraku pokazao, i preko svojih zadužbina, od manastira Voljavca u Bijelom Polju, preko Svetog Nikole u Toplici, Đurđevih Stupova u Rasu, Studenice i Hilandara.



“On je rodio svetitelje, i bio i ostao veliki i neprevaziđeni duhovni autoritet i svojoj porodici i svim svojim naslednicima, našem narodu do dana današnjega”, rekao je on.

Vladika Joanikije je posebno naglasio da smo imali veliki blagoslov od kada smo krenuli u podgoričku Svetosimeonovsku litiju.

“Ovdje smo se sabirali i objedinjavali, nadahnjivali se duhom Svetoga Stefana Nemanje i svetih i velikih Nemanjića i svih njihovih svetih i dostojnih naslednika. Sjećamo se kako je to bilo prije dvije godine kada smo bili izloženi velikoj nepravdi, kada su ovu veliku Svetosimeonovsku litiju predvodili naš blaženopočivši Mitropolit Amfilohije i Blaženjejši Mitropolit kijevski Onufrije koji je danas na velikome raspeću. Molimo se Bogu kako je on nas ukrepljavao i osnaživao svojom ljubavlju da i njega Bog ukrijepi da sačuva jedinstvo svoga naroda i kanonsko jedinstvo Ukrajinske Pravoslavne Crkve u zajednici sa svim svetim Božjim crkvama u vaseljeni”, kazao je Mitropolit Joanikije.

Potom se Svetosimeonovskom saboru obratio Episkop sjevernoamerički Gruzijske Patrijaršije Sava rekavši da je blaženopočivši Mitropolit Amfilohije uvijek išao prvi pred vjernim narodom i govorio istinu Božju.

“Mitropolit Amfilohije i blaženopočivši Episkop Artanasije bili su veliki jerarsi Pravoslavne Crkve, ne samo u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi nego u vaseljenskom pravoslavlju. Hvala Bogu, oni imaju dobre naslednike njihovog puta koji je Hristov put”, poručio je Vladika Sava



Ovogodišnju svetosimeonovsku besjedu izgovorio prof. dr Dušan Krcunović

Nakon njegovog slova pročitana je

PORUKA SVETOSIMEONOVSKOG SABRANJA

Podgorica, 27. februar 2022. lj.G.

Mi, arhijereji, sveštenstvo i vjerni narod, sabrani danas u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici oko praznika Prepodobnoga oca našega Simeona Mirotočivoga u njegovom rodnom gradu, pozdravljamo srdačno sve pravoslavne vjernike širom vaseljene, kao i sve ljude dobre volje.

Svako ljudsko biće, pa i cio jedan narod, pred Bogom stoji ili kao rodna maslina, koja daje ploda ili kao osušena smokva koja se siječe i u oganj baca. Kao narod svetosavski i svetosimeonovski danas stojimo pred licem Božijim blagodarni što nam je podario Stefana Nemanju, Svetog Simeona Mirotočivog, tu rodnu maslinu koja rađa velikog i svetog ploda skoro devet vjekova. Sveti Simeon je svoj zemaljski put započeo na Ribnici, današnjoj Podgorici. Tu je rođen tjelesno i duhovno. Odabrao je ovaj mudri vladar da njegov životni put bude put koji vodi u Život Vječni. Ne samo da je on hodio tim putem, nego je sav srpski rod prizvao na taj put. U sinu njegovom, Svetom Savi dobili smo oca naše Crkve, koji je osnivanjem Žičke arhiepiskopije, osnovao i brojne episkopije, među kojima i Episkopiju zetsku, današnju Mitropoliju crnogorsko-primorsku, koja je u svojoj osmovjekovnoj istoriji prolazila kroz mnoga iskušenja i izazove, ali uvijek ostajala vjerna svojim prvopastirima Svetom Simeonu i Svetom Savi.



Osam vjekova naše pomjesne Crkve smo dočekali u namjeri tadašnjih vlasti da radi ostvarenja nerazumnih ideoloških i političkih ciljeva, ozakoni diskriminaciju Mitropolije crnogorsko-primorske i drugih eparhija Srpske pravoslavne Crkve u Crnoj Gori, da joj ukine pravni status stican u dugoj osmovjekovnoj istoriji i da, na kraju, ponizi i pogazi našu građansku i vjersku slobodu.

Ova nepravda, probudila je u narodu duh slobode, sloge i zajedništva. Vođeni Svetim Vasilijem i Svetim Petrom, predvođeni našim arhipastirima, ocima i učiteljima blaženopočivšima Mitropolitom Amfilohijem i Episkopom Atanasijem, koji su se preselili u naručje Božije i njihovim nasljednicima Mitropolitom Joanikijem i Episkopima: Atanasijem, Dimitrijem i Metodijem, nadahnuti vjerom naših slavnih predaka, naša borba se preobrazila u svenarodni molitveni litijski pokret. Posebno je značajno to što su pravoslavni hrišćani u Crnoj Gori u tom sveštenom hodu obrisali različite podjele i sva podozrenja među sobom, izmirili se i objedinili oko imena Božijeg i svojih Svetinja.

Naročito smo blagodarni Bogu što se u Crnoj Gori još jednom potvrdilo i utvrdilo kanonsko jedinstvo naše pomjesne Srpske pravoslavne Crkve. Svi episkopi, sveštenstvo i monaštvo sa vjerujućim narodom posvjedočili su jedinstvo u vjeri i ljubavi sa Patrijarhom srpskim, a preko njega i jedinstvo sa ostalim pomjesnim pravoslavnim crkvama dajući time veliki doprinos jedinstvu Jedne Svete Saborne i apostolske Crkve Hristove. Za nas ovo jedinstvo predstavlja zavjet koji smo primili od naših svetih predaka, a koji ćemo uz Božiju pomoć, svim svojim bićem čuvati i kao najveću svetinju predati u amanet našim potomcima.

Stojeći pred Bogom, stojeći pred Svetim Simeonom Mirotočivim i pred vama, braćo i sestre, narode Božiji, želimo da odbacimo sve nedobronamjerne i netačne glasine koje unose nemir i nespokojstvo među vjernim čedima naše Svete Crkve, a koji hoće da dovedu u pitanje ovo jedinstvo za koje smo svi, bez razlike i izuzetka, dali svoj doprinos. Događaji koji su iza nas pokazali su da kad smo jedno i zajedno, jedni sa drugima i sa Hristom, dostižemo istinsko ljudsko dostojanstvo i slobodu pred Bogom i pred svijetom.

Sjećanje na posljednju Svetosimeonovsku litiju od prije dvije godine obnavlja našu ljubav i brigu prema pravoslavnoj braći u Rusiji i Ukrajini. Sa nama je prije dvije godine, u trenucima naše smutnje i nevolje bio NJegovo Blaženstvo Mitropolit kijevski Onufrije da posvjedoči istinsko jedinstvo udova Hristovog tijela, srodnika po krvi i jeziku, a iznad svega po duhovnom srodstvu. Molimo se Bogu da ratna dejstva prestanu i da zavlada bratski mir u blagoslovenoj Ukrajini među svim duhovnim potomcima Svetog kneza Vladimira.

Danas se molimo da Sveti Simeon izlije svoje miro bratske sloge i ljubavi na sve vas i na svaku bogoljubivu dušu, da pomiri posvađane, sjedini razjedinjene, urazumi nerazumne, dobre utvrdi u dobroti, a svima daruje jevanđeljske mudrosti i vjere kakvu je i on imao, da bismo i mi hodili putem koji vodi u život vječni i dali ploda na ovoj rodnoj maslini.

Draga braćo i sestre,

Neka nam je svima srećan svijetli praznik Prepodobnoga oca našeg Simeona Mirotočivoga i daj Bože da ga uvijek svenarodno proslavljamo u miru, bratskoj slozi i međusobnoj ljubavi!


Predvođene arhijerejima i sveštenstvo potom su hiljade vjernih krenule u litiju gradskim ulicama do Nemanjinog grada na sastavcima Morače i Ribnice, gdje je blagosiljan slavski kolač. Narodni guslar Maksim Vojvodić otpjevao je stihove narodne pjesme “Kud se đede car Nemanje blago”.

Litija se potom vratila pred Saborni hram, gdje je priređen svečani praznični program.

Izvor: Mitropolija crnogorsko primorska