Radosav Tomović i Božena Jelušić su u proljeće 2018. podnijeli krivičnu prijavu Specijalnom tužilaštvu protiv Ralevića i pozvali se na više zakonskih odredbi (odredbe o bezbjednosti, saobraćajnom uređenju, preporučenoj spratnosti, indeksima gustine naseljenosti i pretavaranju indivudalnog stanovanja u kolektivno, pripajanje javnih površina privatnim urbanističkim parcelama i sl.)

Komentarišući odluku o odbijanju, oni su na današnjoj konferenciji za novinare kazali da je "očigledno da nikome u Tužilačkoj organizaciji nije padalo na pamet da se bavi svojim poslom".

Saopštenje prenosimo u cjelosti:

Osnovni državno tužilaštvo u Kotoru je početkom februara mjeseca odbacilo krivičnu prijavu protiv autora DUP-ova Budva Centra i Petrovac Centar, Miodraga Ralevića, demonstrirajući još jedan primjer negativne prakse kada je postupanje odnosno nepostupanje tužilačke organizacije u pitanju.

Prvi indikator je proslijeđivanje KP od strane SDT-a, Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru, čime je jsano ukazano da KP ni u jednom dijelu neće biti procesuirana u skladu sa osnovama sumnje, već krajnje formalno i površno.

Iz Rješenja o odbijanju krivične prijave smo saznali da ovo nije jedina prijava protiv Ralevića i povezanih stručnih/nadležnih lica koja su učestvovala u donošenju ovakve visoko rzične planske dokumentacije.
Nije jasno zašto se Tužiteljka (Ljiljana Milić, na sajtu ODT u Kotoru navedena kao tužiteljka za maloljetnike), koja potpisuje službenu zabilješku kojom se konstatuje da u radnjama prijavljenih nema bića krivičnog dijela, dalje bavi cijelim nizom tih ranije odbačenih krivičnih prijava, takođe iz formalnih razloga.

Teško je povjerovati da je moguće da u Tužilaštvu misle da je ovakvo planiranje u Budvi rađeno bez upliva cijelog kolopleta ličnih interesa i uz konstantnu zloupotrebu službenog položaja i struke. Teško da iko može da vjeruje da formalno usklađivanje planske dokumentacije, koje je inače urađene uz brutalno kršenje pravila urbanističke struke, može biti dovoljan argument da Tužilaštvo, da ne trepne, kaže da je sve u redu ako su ispoštovane procedure.


Organizovana pljačka Opštine Budva i njenih prostornih i drugih resursa je već potvrđena sudskim presudama i priznanjima krivice. Nema te forme koja može izbrisati urbanističku katastrofu i onako očigledan urbanistički haos u Budvi i Petrovcu. Za to su odgovorni oni koji su to omogućili i osnovano sumnjamo da su za to dobijali novac, da je uspostavljen sistem visoke korupcije i da se radi o organizovanom kriminalnom udruživanju u cilju protivzakonitog sticanja ogromnih novčanih profita, davanja, zarada i sl. Zbog toga nije jasno ovakvo insistiranje osnovnog državnog tužilaštva na formalnim procedurama, koje su kroz sudske procese ozbiljno dovedene u pitanje. Očigledno je nikome u Tužilačkoj organizaciji nije padalo na pamet da se bavi svojim poslom.

Posebno je interesantna pouka koju nam Tužiteljka upućuje da ukoliko mi kao podnosioci KP i pored iznesenog i dalje smatramo da je u konkretnom slučaju izvršeno neko krivično dijelo, možemo podnijeti KP. (!!!) Vjerovatno možemo kao laici i ući u postupak prikupljanja dokaza, istražnog materijala i kada sve nesporno skupimo i dokažemo biće krivičnog dijela, skoro da nam ni sud neće trebati pa će onda Tužioci odlučiti da krenu ka optužnici. Da nije tragično možda bismo se mogli i nasmijati.

U Budvi je poznato kako se odvijalo „ucrtavanje“ objekata i koliko je za to trebalo platiiiti na ruke, odnosno kako bi se u slučaju da neko odbije da prepusti zemljište graditeljskim moćnicima obećavalo da će im ono „vazda biti zeleno“. Nažalost, u Crnoj Gori su u mnogo navrata obeshrabreni zviždači i oni koji prijavljuju korupciju, pa se srazmjerno mali broj građana odlučuje da uđe u ovako besmisleno dopisivanje sa birkratizovanim sudskim aparatom, koji ne istražuje zločin već čeka da se zločin sam otrkije i samoprijavi. Pa ipak je o ovom predmetu došlo više prijava.

Imali smo kao građani daleko više očekivanja od SDT-a. U našim tranzicionim uslovima urbani akteri su a) prvo politički lideri i njihove partije, potom b) ekonomski moćnici (investitori i vlasnici zemljišta) c) potom stručnjaci za prostor, a na samom dnu su d) građani i nevladine organizacije. Samo prve dvije grupe imaju direktan uticaj na zakonske regulative i institucionalni okvir, a to su uostalom potvrdile presude i priznanja krivice OKG.

Oni nisu mogli raditi bez stručnjaka koji su dali legitimitet „urbicidu“ i „budvanizaciji“ (a ovi termini su u stručnu literaturu ušli upravo zahvaljujući primjeru Budve). Oni su su prihvatali da rade mimo „hipokratovih zakletvi“ struke i tako pruže logistiku nezakonitim radnjama OKG.

Podnoseći krivičnu prijavu nadali smo se da će Tužilaštvo biti aktivni zaštitinik interesa građana i države, upravo kroz istražne radnje koje će obuhvatiti i stručnjake za prostor, naravno u sprezi sa političkim i ekonomskim moćnicima.