Foto: PR Centar

Konferencija “Da li su usluge socijalne i dječije zaštite dostupne osobama s invaliditetom u Crnoj Gori”, je organizovana u okviru projekta “Jednakošću do dostojanstvenog života OSI u Crnoj Gori”.

Izvršni direktor Saveza Goran Macanović, u uvodnoj riječi je akcentovao da sve institucije sistema treba da preduzimaju aktivnosti i mjere kako bi se stvorili uslovi za uključivanje OSI u svim oblastima života na osnovama jednakosti i principima dostajanstvenog života.

“Da bi u tome uspjele institucije treba da rade na uklanjanju različitih prepreka i barijera koje zajedno sa državom i društvom nameću OSI u njihovom svakodnevnom funkcionisanju”, poručio je on.

Macanović je naglasio da je neophodno primijeniti individualan pristuput OSI koji podrazumijeva da su sve OSI individue za sebe. Svaka ima neke svoje različite želje, ciljeve, sposobnosti i društvo, institucije i država su dužni da poštuju te različite skolonosti i želje.

“Da bi mogle da sprovedu samostalno svoje odluke ne znači da treba da urade sve same, nepohodno je da imaju određenu podršku kroz servise podrške”, rekao je Macanović.

Iako je planirano, u uvodnom dijelu je izostalo učešće predstavnice Ministarstva rada i socijalnog staranja.

Projektna asistentkinja Saveza slijepih Crne Gore, Anđela Dragović, predstavila je ključne nalaze Analize i programa pružanja usluge videćeg/e pratioca/teljke.

“Da bi osobe s oštećenim vidom imale mogućnost da žive po principima samostalnog života, neophodno je da država uvede nove servise podrške, prepoznate upravo kroz“druge usluge”, među kojima je i servis Videći/a pratilac/teljka koji sprovodi Savez slijepih”, kazala je Dragović.

Prema njenim riječima, osobe oštećenog vida nemaju preduslove za samostalno kretanje zbog nepostojanja programa obuke za korišćenje bijelog štapa, nepostojanje stručnjaka, peripatologa, koji bi izvršili obuku, te prisutnosti velikog broja prepreka i barijera u okruženju koje ih obeshrabruje da kao samouke krenu u korišćenje bijelog štapa.

Analiza je pokazala da mnoge usluge koje su prepoznate Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti, i to upravo u domenu podrške za život u zajednici, nijesu zaživjele u praksi, poput: stanovanja uz podršku, svratišta, tumačenja i prevođenja na znakovni jezik.

Dragović je poručila da OSI imaju jednako pravo na samostalan život, uključenost u zajednicu, bez obzira na druga svojstva, i pravo da biraju gdje i sa kim hoće da žive.

U okviru panela „Dostupnost usluga socijalne i dječije zaštite osobama s invaliditetom u Crnoj Gori“, predstavnici tri lokalne nevladine organizacije osoba s invaliditetom istakli su nedostupnost usluga socijalne i dječije zaštite koje su neophodne na svakodnevnom nivou, akcentujući usluge: personalne asistencije, pomoći u kući, psihosocijalne podrške, podrške za porodičan život.

Izvršna direktorica NVO Inicijativa mladih Boke, Miroslava Mima Ivanović, je govoreći o neophodnosti personalnog asistenta ocijenila da postoji niz prepreka u ostvarivanju toga prava. “Meni je neophodna personalna asistencija, ali mi je vrlo teško da isfinansiram da mi je personalni asistent stalno tu, mogu samo nekih 10 do 12 sati u toku dana”, rekla je Ivanović.

Prema njenim riječima, postoji niz problema koji nadležne institucije ne rješavaju, a što utiče na OSI i njihovu svakodnevicu. “Ja moram ponovo da prolazim kroz proceduru procjene”, kazala je
Ivanović i dodala da OSI moraju da daju više novca za personalnog asistena nego što su njihova primanja.

“Čemu onda naša borba, ako je Ministarstvo mišljenja da nam je dovoljno 800 eura. Oni ne znaju šta to znači, niti ih zanima”, istakla je Ivanović.

Asistent na projektu i izvršni direktor Udruženja za podršku osobama sa invaliditetom Bijelo Polje, Samir Guberinić, odgovarajući na pitanje da li su usluge za OSI dostupne u tom gradu, kazao da situacija nije na zavidnom nivou.

“Postoje određeni servisi usluga u okviru većih organizacija u Bijelom Polju, ali nekog sistemskog rješenja nema”, kazao je Guberinić.

Ukazao je na niz problema sa kojim se svakodnevno suočavaju OSI, ali i na pasivnost koju imaju nadleženi za njihovo rješavanje. “Vrlo je teško, ali se nekako snalazimo”, istakao je Guberinić.

Izvršni direktor NVO Mozaik iz Nikšića, Blagoje Šturanović, kazao je da ni i tom gradu stanje po pitanju dostupnosti usluga OSI nije zadovoljavajuće.

“Kao neko ko je mlad i ko koristi kolica čitavog života premalo sam bio informisan o pravima OSI. Primjećujem da nema puno empatije od strane zaposlenih u Centru za socijalni rad i slobodno mogu da kažem da oni ne obavljaju svoj posao onako kako bi trebalo”, rekao je Šturanović.

U toku panela ocijenjeno je da neophodne usluge nijesu razvijene, da nijesu dostupne, a kada su dostupne nijesu pristupačne, ni održive, te da većinu usluga sprovodi NVO sektor. Sve navedeno dovodi do socijalne isključenosti OSI, te onemogućava aktivno i svrsishodno učešće OSI u svim oblastima života.

U okviru završnog dijela Ivanović je podsjetila da imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć.

"Javljajte se što više, jer što više zahtjeva budemo podnosili moraće institucije da odgovore", kazala je Ivanović.

Prema njenim rijecima, 20 godina se bore za svoje i "ne želim nikog da učim njegovom poslu".

Guberinić je kazao da je teško išta uraditi.

"Ne želim da poručim ništa vlastima, jer i oni ništa i ne čuju", istakao je Guberinić.

Šturanović je poručio OSI da se uključe u lokalne organizacije, kako bi zajednički nastavili započetu borbu.

"Nadam se da se da nećemo morati da idemo u Njemačku iki Švedsku i da ćemo uspjeti da stvorimo socijalnu državu" kazao je Šturanović.

On je pozvao nadležne da uključe OSI u svoj rad.

Konferencija se realizuje u okviru projekta „Jednakošću do dostojanstvenog života OSI u Crnoj Gori“, koji sprovodi Savez slijepih Crne Gore u partnerstvu sa Udruženjem za podršku osobama sa invaliditetom Bijelo Polje, a finansira Evropska unija kroz podršku za civilno društvo (CSF) i Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore.


(PR Centar)