Foto: Portal RTV Budva

To što je smještano na uzvišenju i što je pogled beskonačan, te okolica tiha i mirna, nije slučajno. Tu stameno stoji svetinja posvećena Majici Božijoj, čiji blagoslov osim manastira osjeća i cijeli grad.

U emisiji "Pričamo o svemu" na TV Budva, jeromonah Vasilije, sabrat manastira Podmaine, istakao je značaj ove svetinje:

„Za svakog monaha je njegov manastir poseban i ljepši od drugih jer je tu našao svoj mir, svoje mjesto pokajanja i put ka novom životu. Manastir Podmaine, blagoslovljen od Majke Božije, predstavlja stožer božanskog prisustva u ovom bučnom turističkom gradu. Ovaj manastir, za razliku od drugih smještenih u osamljenim i mirnim predjelima, svjedoči o prisutnosti Boga i blagoslov je za čitavo čovječanstvo.“

U posljednje vrijeme, manastir Podmaine privlači veliki broj posjetilaca. Među strancima najbrojniji su Rusi i Ukrajinci, ali dolaze i turisti iz Zapadne Evrope, kao i iz Turske. Vjernici iz susjednih zemalja, posebno iz Srbije i Republike Srpske, sve češće subotom dolaze u manastir kako bi se poklonili i pronašli duhovnu utjehu.

„Mnogi su čuli za manastir ne samo kroz knjige, već i putem interneta, zahvaljujući raznim besjedama našeg igumana Rafaila. Posjetioci dolaze iz svih krajeva svijeta, tražeći nadahnuće i blagodati koje ovdje pronalaze,“ dodao je jeromonah Vasilije.


Foto: Portal RTV Budva

Osim duhovnog ispunjenja, manastir Podmaine je i mjesto gdje se mladima, koji se bore sa izazovima savremenog života, pruža podrška i ohrabrenje. Da bi neko postao monah, to jest odlučio da živi monaškim životom, prvo mora odabrati manastir. Potom u njemu kao iskušenik provesti nekoliko godina, te kroz rad, poslušanja, postove, bdjenja, molitve, provjeriti snagu svoje odluke da se odrekne svih svjetovnih i materijalnih dobara, te posveti duhovnom životu. Takav put je upravo u manastiru Podmaine prošao i sam jeromonah Vasilije.

"Kao i svaki manastir ima svoju hjerarhiju. Tako i ovdje imamo igumana oca Rafaila koji je postavljen tu da bude glava, a i on je podređen našem mitropolitu Joanikiju. A onda postoje tu i joromonasi, nas dva jeromonaha, jedan je jerođakon. Mi smo tu da služimo liturgiju i da prihvatamo narod u njegovim duhovnim potrebama. Takođe, imamo dvadesetak monaha i iskušenika, koji su došli u namjeri da postanu monasi, pa onda postoji taj jedan period probe gdje oni žive i rade isto što i monasi, tako su
na poslušanjima svojim, nekim zadacima koje obavljaju i na molitvama i poslije nekog vremena kad naši iguman procijeni, onda oni istupaju u taj red monaštva i postaju dio ovog bratstva", ističe Vasilije.

Period koji moraju proći, kako kaže, zavisi od ličnog pregnuća, truda, blagodati Božje i namjere onog ko dolazi da bude u manastiru. Obično traje od jedne do tri godine, ali može potrajati i duže.

Otac Vasilije je u manastiru već 17 godina. Prvo je bio iskušenik tri godine, zatim se zamonašio, postao đakon, a potom jeromonah.

"Od 2012. sam u tom činu jeromonaha, tu uz našeg oca Rafaila i trudimo se da budemo poslušni koliko možemo", kaže on.



Posebnost, bolje reći dragocjenost ovog manastira su upravo monasi, koji po riječima mnogih imaju blagotvornu moć. Pred velikim razočarenjima, životnim lomovima ili gubitkom bliskog člana porodice, mnogi dolaze da ublaže bol, podijele teret te nađu snagu za dalji život. U ovom svetom hramu, uz smirujući razgovor sa božijim slugama, kažu ljudi, uvijek nađu olakšanje i duševni mir.

„Ono što mi možemo da im ponudimo jeste naš život i naše usmerenje, da ih ohrabrimo, da im pokažemo da postoji neko ko brine i ko uzima sve naše probleme, patnje i lutanja. Neko ko nas voli i ne traži od nas da budemo savršeni, već takvi kakvi jesmo. Kada čovek to oseti, dobija olakšanje i nadu. Blagodat Božija koja deluje kroz ovaj manastir i Majku Božju, kojoj je manastir posvećen, donosi utjehu i olakšanje. Često se dogodi da posjetioci, bilo da su žene, mladići ili stariji, počnu da plaču, ne znajući ni zbog čega, jer se duša otvori i osjeti ono što nije mogla nigdje drugdje", objašnjava jeromonah.


Foto: Portal RTV Budva

Zabrinjavajuće je da se zbog raznih izazova današnjeg vremena osjećaj tjeskobe, unutrašnjeg nemira te strahovi vrlo često razvijaju kod mladih ljudi, pa čak i kod djece. Ali je sa druge strane, kaže otac Vasilije, ohrabrujuće da uz pomoć vjere mnogi uspiju da se tog tereta i oslobode.

„Vidjeći ovu besmislenost svega ovoga u svijetu što se dešava i svi ti strahovi i napetosti i patnje, mnogi mladi postaju anksiozni, čak i u tom najboljem uzrastu, kada tek treba da počnu da žive. Oni pronalaze utjehu u Hristu. Naravno, psiholozi i medicina se trude da im pomognu i uspijevaju u tom smislu, ali uz veru dobijaju nešto mnogo više. To je dodir duše i teret koji se skida i prinosi Bogu. Mnogi mladi dolaze ovdje i imaju povjerenje u nas kao Božje sluge, a i u samoga Boga. Krenu tim putem koji nije ni malo lak i koji se, nažalost, ne može čuti nigdje osim u crkvi. Mnoge prepreke nalaze se na tom putu, ali opet, mladi ostaju hrabri jer osećaju da ih Bog voli".


Foto: Portal RTV Budva

Čovjek može da uživa u životu i da se posveti njegovim izazovima samo onda kada je duhovno ispunjen. Mnogo je onih koji svoje duhovne praznine popunjavaju surogatima radosti, kako je to lijepo objasnio otac Vasilije, koji imaju tek privremeno dejstvo.

„Sve to predstavlja prazninu u duši koju ljudi nadopunjuju raznim porocima, putovanjima ili drugim načinima. Svako ima svoj način da popuni tu prazninu, ali to su privremena rješenja. Kada Gospod ispuni tu prazninu, ona se ispunjava trajno. Duša se osjeća potpuno srećnom i zadovoljnom, ne treba joj ništa više, i tada može razvijati svoje potencijale u svim pravcima. Darove koje nam je Bog dao za razne aspekte života možemo slobodno koristiti i usmjeravati se ka onome što nas ispunjava i raduje", poručuje otac Vasilije.

Manastir Podmanine iako smješten nadomak gradske buke i vreve itekako ima svoj mir. Među zidovima ovog zdanja moći ćete da promotrite svoje misli, da čujete glas svoje savjesti, te uz pomoć ovdašnjih monaha, osjetite milost Božju te blagodati presvete Bogorodice zaštitnice manastira.

D.B.