Foto: Vlado Rabrenović

Inspiracija za pisanja

"Inspiracija za pisanje poezije mi se javila u relativno mlađem dobu, čitajući prije svega velikane naše književnosti poput Branka Ćopica, Desanke Maksimovic, Jovana Jovanovića Zmaja, Alekse Šantica, Meše Selimovića, Laze Kostića i mnogih drugih. Rekao bih da je sva ta poezija na mene ostavila jako upečatljiv utisak, i nekako me oblikovala kao osobu", započinje sa osmjehom priču za naš portal Vlado Rabrenović.

Kako kaže, kada je motivacija u pitanju, jednostavno je jer postoji želja za stvaranje i pisanje.

"Motivaciju i insipraciju prolanazim svuda. Prije svega kroz čitanje, i mnoge druge hobije..", ističe on.

Dodaje da knjigu nije razmiščjao da izda ali zbirku poezije definitivno, no, o tom potom.

"Od naših pisaca to su svakako gore navedeni, a od stranih to su uglavnom začetnici literarne modernisticke poezije: Ezra Pound, E.E Cummings, Emily Dickinson, William Yeats, kao i sovjetski pisci poput Tolstoja, Jesenjina, Simonova, Majakovskog, Tsvetaeve i jos mnogi drugi", kazao je Rabrenović.

Godinama unazad književnost je potcijenjena

"Da, smatram da je književnost itekako potcijenjena u našem drustvu prije svega. Koji su razlozi za to bas i nisam siguran jer ih vjerovatno ima mnogo, ali jasno je da živimo u zagađenim vremenima, a kad to kažem prije svega mislim na sveopšti kič i šund koji nas okruzuje bilo da je u muzici, knjizevnosti i generalno u kulturi", ističe on.

U narednom periodu Vlado planira da se još više posveti pisanju poezije

U narednom periodu planiram da se posvetim pisanju poezije onoliko koliko mi to vrijeme i posao dozvoljavaju, a za neku budućnost itekako da postoje planovi ali i dalje je jos rano o tome govoriti", zaključio je Rabrenović u današnjem intervjuu.

"Iznova"

Postoji jedno tajno mjesto,
gdje,
dala si mojoj duši svjetlost.
Mjesto,
za kojim žudim da se vratim,
gdje ljutnja i strah ne postoje.
Mjesto,
kraj tebe,
gdje srca dva kucaju,
kao jedno.
Gdje crno i bijelo nisu zajedno,
mjesto,
puno šarenih boja,
ljubavi, poljubaca,
dodira nježnih,
mjesto,
gdje si samo moja.
Gdje dvije se duše prepliću,
kao val iz srca,
gdje ljubav buja,
iz svih smjerova,
k nama leluja.
Gdje duša se moja vraća,
kroz zidove tišine probija,
uvijek nekako,
ta ljubav sve nadjača,
vodi ka tebi,
Iznova, i iznova.

Vlado Rabrenović