Ilustracija, Foto: Pixabay

Marija je majka djeteta 3. razreda jedne podgoričke Osnovne škole koje zajedno sa većinom drugara iz učionice trpi nasilje svakog dana od dva dječaka. Iako joj se čini da bi ovaj problem, a s obzirom na to da se tiče djece mlađeg uzrasta, mogao biti riješen, svjesna je da mora da se suoči sa činjenicom i prihvati da malo šta može da uradi osim da preseli dijete u drugu školu.

“Kažu da im ne mogu ništa. Njihovi roditelji neće da sarađuju, jednostavno ne uviđaju problem i čak govore da su njihova djeca žrtve. Škola se trudi da sama riješi problem i ne širi dalje priču odnosno da ne dođe do Ministarstva prosvjete jer će im poslati inspekciju”, ispričala je ona Agenciji MINA.

Zbog nemoći da zaštiti svoje dijete ali i neadekvatne reakcije u školi i centru za socijalnu rad koji je takođe obaviješten o svemu, ona je odlučila da mu promijeni ambijent, iako je svjesna da to njenom djeteta šalje lošu poruku.

Da postoji problem u postupaju škola kada je riječ o vršnjačkom nasilju ukazuje i odluka Zavoda za školstvo i Ministarstva prosvjete da se dodatno posvete u narednom periodu savjetovanju uprava i pedagoško-psihiloških službi o tome na koji način treba da reaguju ali i rade na prevenciji. Zavod je nedavno tražio od škola da mu dostave evidenciju o vršnjačkom nasilju i izvještaje za prvo tromjesečje kao i podatke o članovima tima za bezbjednost.

Na osnovu do sada pristiglih 40 odgovora zaključili su da školski timovi za prevenciju nasilja među djecom inferiorno i neodgovorno sprovode svoje zadatke, kao i da prikazuju stanje u kojem nema nasilja. Savjetnik u Odsjeku za istraživanje Zavoda za školstvo Vojin Cicmil naveo je da se programi prevencije samo djelimično ili uopšte ne sprovode i da se sve rješava proforme i bez odgovornosti.

„Gledajući stanje u školama na osnovu izvještaja stiče se utisak da je sve kako treba. U školama vlada potpuno indiferentno stanje i nezainteresovanost da se bave problemom nasilja”, rekao je Cicmil u toku savjetovanja škola u vezi sa vršnjačkim nasiljem.

Prema njegovim riječima, ne vide se aktivnosti tima, već samo jednog stručnog saradnika. Skoro polovina izvještaja sadrži samo jednu rečenicu – imena članova tima. Samo u dva izvještaja je navedeno anketiranje učenika, ali bez dokaza i navođenja nalaza tog anketiranja.

Ministarstvo prosvjete je analizom situacija vršnjačkog nasilja na osnovu podataka iz Informacionog sistema crnogorskog obrazovanja mapiralo 80 škola u kojima će biti uveden preventivni program za sprečavanje takvih incidenata.

Najavljeno da će započeti edukaciju u tim školama u četiri grupe i ticaće se prevencije vršnjačkog nasilja, upravljanja nekim nepoželjnim oblicima ponašanja i drugim problemima.

Psihološkinja u OŠ „Branko Božović“ u Podgorici Ana Ćalov-Prelević ocjenjuje nerealnim očekivanja od škola i timova za bezbjednost, i da stručni saradnici imaju previše obaveza i nemaju dovoljno vremena da se posvete ovom problemu. Posebno je teško organizovati radionice u školama koje imaju preko hiljadu učenika, a podsjetila je da PP službe u tim školama imaju uglavnom najviše dva stručna radnika.

U Ministarstvu prosvjete smatraju da u obrazovno-vaspitnim ustanovama treba da se istrajnije i odgovornije sprovode osmišljene preventivne aktivnosti i mjere protiv vršnjačkog nasilja, kao i da je važno je da one budu podržane sistemski. Podsjećaju da se u školama preslikava realnost okruženja i stvarnost u kojima učenici svakodnevno žive.

“U obrazovno-vaspitnim ustanovama treba da se istrajnije, odgovornije sprovode osmišljeni mehanizmi, te brojne preventivne i aktivnosti usmjerene na jačanje socio-emocionalnih kompetencija koje su osnov za efikasno funkcionisanje svake osobe“, rekli su iz Ministarstva agenciji MINA.

Oni su kazali da je važno je da one budu podržane šire, sistemski i da se društvu kao cjelini podstiču modeli i vrijednosti nenasilja, stvara ambijent socijalne sigurnosti, uspostavljaju službe i usluge podrške onima koji su u riziku ili problemu.

Vršnjačko nasilje treba i mora da bude i dio odgovornosti centara za socijalnu rad, koji mogu da se uključe u situacijama kada nema adekvatnog odgovora porodice na predloge škole. U Institucija Ombudsmana od ranije pozivaju na neophodnost harmonizovanog funkcionisanja školskih timova i Centra za socijalni rad.

“Da bi se postiglo da dijete žrtva nasilja razvije adekvatne psihosocijalne vještine, neophodno je harmonizovano funkcionisanje školskih timova i Centra za socijalni rad. Upravo službe socijalne zaštite treba da razviju Plan podrške koji obuhvata psihosocijalnu podršku, mjere obrazovnog i vaspitnog postignuća (dodatna nastava, individualni rad, itd.), na osnovu čega se prati ponašanje djeteta tokom dužeg vremenskog perioda”, mišljenje je Ombudsmana.

Violeta Golubović iz Centra za socijalni rad tvrdi da oni u slučaju vršnjačkog nasilja rade sa porodicama.

“Sa žrtvom je akcenat na osnaživanju ličnosti i prevazilaženju trauma, a sa počioniocem na korigovanju njegovog ponašanja i strukturiranju slobodnog vremena. Ali je veoma bitno da dijete bude praćeno i u školi kako bi se vidjelo ima li napretka u njegovom ponašanju”, objašnjava ona.

U crnogorskim osnovnim i srednjim školama u toku 2018. Godine kada je rađeno posljednje istraživanje, svako četvrto dijete je kazalo da je doživjelo neki oblik vršnjačkog nasilja.

Istraživanje koje je sprovedeno za potrebe projekta Borba protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školama, pokazalo da su isti podaci važili i za učenike i učenice srednjih škola.

Tada je skoro jedna polovina nastavnika srednjih škola navela da se u toj školskoj godini desilo da im se učenik požali da je bio žrtva nasilnog ponašanja.

U okviru projekta Roditelji između činjenica i mišljenja, koji finansiraju Evropska unija u Crnoj Gori i Programska kancelarija Savjeta Evrope u Podgorici, udruženje Roditelji i agencija MINA će se baviti temama iz oblasti obrazovanja, koje treba da pomognu roditeljima da steknu jasniju sliku o problemima na koje često ukazuju.