Vučićević, Foto: Privatna arhiva

"Tokom trudnoće, buduće majke su u posebno osjetljivom psihološkom stanju, pa je i mnogo veća vjerovatnoća da dožive anksioznost i depresiju, što direktno utiče na blagostanje fetusa. Mala djeca i adolescenti su, takođe, ranjiva kategorija, pa kod njih pandemija i zaključavanje imaju veći uticaj na emocionalni i socijalni razvoj u poređenju sa odraslima. U jednoj od studija tokom pandemije utvrđeno je da su mlađa djeca (tri do šest godina) više pokazivala strah od zaraze nego djeca od šest do 18 godina", pojašnjava za „Dan” Vučićević.

Prema njegovim riječima, zatvaranje škola i fakulteta širom svijeta negativno je uticalo na preko 91 odsto svjetske populacije učenika.

"Ograničavanje kretanja djece i adolescenata na stambeni prostor, povezano je sa neizvijesnošću koja utiče na pojavu anksioznosti, dovodi do poremećaja u obrazovanju, fizičkim aktivnostima i smanjena mogućnosti za socijalizacijom. Odsustvo dugotrajnog okruženja škole, rezultira poremećajima u rutini, dosadom i nedostatkom inovativnih ideja za bavljenjem raznim kako akademskim, tako i vannastavnim aktivnostima", ističe on.

Iako je stopa infekcije Kovid-19 među malom djecom i adolescentima niska, stres sa kojim se suočavaju dovodi da postaju ranjivi i nesigurni.

"Priroda i obim uticaja pandemije na njih zavisi od nekoliko faktora ranjivosti kao što su starost, obrazovni status, trenutno mentalno zdravstveno stanje, ekonomska situacija. Mjere ograničavanja, poput zatvaranja škola i centara za aktivnosti na duži period, izlažu djecu i omladinu iscrpljujućim efektima na obrazovna, psihološka i razvojna dostignuća, jer doživljavaju usamljenost i nesigurnost", objašnjava Vučićević.

Smatra da je neophodno olakšati i poboljšati pristup psiholozima, i to ne samo djeci i adolescentima.

"Strah od nepoznatog je urođen kod ljudi, pa tako pokušaji da se samostalno izbore sa ovom vrstom problema predstavljaju izuzetno komplikovan i često neučinkovit proces", kaže Vučićević.


(Dan online)