Analizom sistemskih promjena uključujući i brojne skandale poput prepisivanja predmetnih programa uz kontinuirano političko zapošljavanje, nepotizam, korupciju, mobing, enormno povećanje svih vrsta nasilja u školama i dodatno devalviranje statusa prosvjetnih radnika, nesumnjivo, kako ističu, dolaze do zaključka o promašenoj obrazovnoj politici i brojnim negativnim implikacijama.

Prema riječima predsjednika Prosvjetne zajednice Crne Gore i profesora sociologije u budvanskoj SMŠ “Danilo Kiš”, Krsta Vukovića, pojedinačno gledano, potezi koje ministarstvo prosvjete preduzima uredno su u raskoraku, naročito što se tiče planiranja i dinamike realizacije.

“Dešavalo se da na samom početku školske godine u školama širom Crne Gore započinju tzv. novi programi a da neposredni izvršioci - nastavnici u najvećem broju gotovo ništa o tome ne znaju. Bilo je poludnevnih kurseva ad hoc pred sami početak nastave, bilo je sporadičnih internih “savjetovanja” unutar samih institucija, a takođe i uhodavanja sa “promjenama” tokom cijele nastavne godine uz neprekidnu konfuziju oko ključnih pitanja. Takođe, pojedini predmeti naročito u osnovnim školama su dislocirani po razredima, pravljena je totalna zbrka sa udžbenicima, smanjivan fond časova kao u slučaju c-s,b,h, jezika i književnosti, neki predmeti ostali sa istim obimom a smanjenim fondom za realizaciju uz “tehničke” kompromise sa dopunom preko razrednog starješinstva i slično. Redukovan je fond časova istorije, geografije, biologije, hemije i to uglavnom sa neprihvatljivim rezonima. U 9.razredu, na primjer, smanjen fond časova biologije i uskraćena mogućnost valjanog izučavanja anatomije čovjeka i logično usmjeravanje prema predmetu Zdravi stilovi života, dok su ostavljeni brojni programi sa favorizacijom sadržaja za puko memorisanje. Istovremeno, predmeti pomoću kojih se razvija kritička svijest, logičko i valjano promišljanje, saznaju i tumače slobode i prava, brisani su ili skroz minorizovani. Građansko obrazovanje, šah I i II a u srednjim školama logika, sociologija, psihologija, filozofija itd. Za prethodno uloženi veliki novac i trud za edukaciju, udžbenike i kompletan sistem, uz stalni pritisak nad nastavnicima oko zadržavanja posla, naravno niko ne snosi odgovornost”, istakao je Vuković za portal RTV Budva.

10 000 prosvjetnih radnika je u stanju kontinuiranog stresa zbog neprekidnih zahtjeva, izmjena programa i mogućnosti gubitka posla

Po mišljenju Prosvjetne zajednice, brojne izmjene, kako je kazao, nisu bile plod analize stanja i osmišljene, brižljivo planirane strategije, nego rezultat ishitrenih, očigledno nametnutih poteza.

“Da li je to rađeno iz razloga što se mahom radi o ljudima koji su u različitim timovima pristizali poslije svakih izbora pa ih je u političkom zanosu polomilo neshvatanje naše svete profesije ili nepodudarnost ideoloških principa ili je sve diktirao novac iz određenih EU fondova, ne znamo pouzdano. Ali znamo da je oko 10 000 prosvjetnih radnika u stanju kontinuiranog stresa povodom neprekidnih zahtjeva. Često sasvim nelogičnih i teško razumljivih”, istakao je Vuković, navodeći kao primjer najnovija rješenja odnosno tzv. modularizovane programe.

“Odjeljenska knjiga (popularni školski dnevnik) po starim programima sadržavala je 120 strana. Takav dnevnik kao dokument u funkcionalnom smislu i značaju za prosvjetno-pedagoški rad bio je po mišljenju svih nastavnika širom Crne Gore prilično glomazan, sa viškom rubrika, nepotrebnom statistikom i zahtjevima koji su značajno opterećivali naročito razredne starješine. Međutim, na uporne apele a naročito sa naše strane da se smanji administracija i profesori relaksiraju od nepotrebne višeslojne evidencije (dnevnik, upisnica, elektronski dnevnik, dnevnici za izborne predmete, pisanje zapažanja o vladanju, planovi, pripreme itd), desio se apsurdan obrt, potez protiv zdravog razuma. Urađeni su novi dnevnici koji imaju 250 strana dakle duplo više nego stari. U tim odjeljenskim knjigama svakom učeniku pripadaju četiri strane, za svakog učenika se posebno upisuju svi predmeti, za svaki predmet jedna ocjena se mora upisivati istovremeno u 4 – 5 rubrika, razredni starješina nikada nije u mogućnosti da roditelju saopšti preciznu informaciju o kojim se ishodima radi odnosno poglavljima, periodima i slično. Dakle, umjesto pojednostavljivanja administracije u korist funkcionalnosti i kvaliteta rada i dobijenog vremena za posvećivanje učenicima, sve je suprotno. Istovremeno, uprkos neumoljivom zahtjevu ministarstva, neke podatke iz pomenutog dnevnika ne možete prenijeti u elektronski dnevnik jer naprosto ne postoji MEIS aplikacija – usaglašenost”, naveo je Vuković.

Odbrana na sve ovo, kako dodaje, od strane odgovornih ljudi u Zavodu za školstvo glasi: “To su uglavnom radili praktičari, vaše kolege”. Međutim, kako ističe, njihova imena se uporno kriju.

“Bilo bi dobro da konačno saznamo ko je formirao te timove, ko su tzv.praktičari koji su djelovali protiv elementarnih logičkih principa, napravili nam ovoliko problema a državi nametnuli ogromne troškove. Oko 300 škola, nekoliko hiljada odjeljenja, stotine hiljada stranica, a 1/3 u upotrebi” i tako svake godine, naglasio je Vuković.

Bolje je biti dobar poslastičar nego prosječan pravnik kaže ministar, ali ne kaže koju cijenu će platiti društvo ubjeđivanjem djece od 14 godina da se odreknu svih razvojnih obrazovnih mogućnosti pod imperativom zanata

Prema riječima Vukovića, veoma važna ako ne i najvažnija stvar je ubrzana i intezivna redukcija opšte-obrazovnih predmeta i programa. Ogromnu energiju i novac država ulaže u svođenje obrazovnog sistema na klasične ekonomske uzuse neo-liberalnog koncepta.

“Poznatom orjentacijom - Stručno je ključno, po mišljenju aktuelnog ministra (ekonomiste), daju se šanse mladim ljudima, posustaloj privredi se usmjerava domaća radna snaga, obrazovanje konačno ima upotrebnu vrijednost. Bolje je biti dobar poslastičar nego prosječan pravnik kaže ministar. Odlično, ali ne kaže koju cijenu će platiti društvo ubjeđivanjem djece od 14 godina da se odreknu svih razvojnih obrazovnih mogućnosti pod imperativom zanata. Niti kaže da je u pogledu njihovih prava to a priori kršenje ustava i brojnih zakona i deklaracija po kojima moraju imati jednake šanse. Relja i Hana u popularnoj reklami upućuju na samo jednu oblast. Naravno, nisu odlučil da rade u školi pa da skapavaju od gladi, oni žele zanat, isplativije je. Ili vojsku. To je prilika da putuju po svijetu i brane otadžbinu i još odlično zarade. Oni znaju, po mišljenju gospodina Šehovića, šta je njihov izvorni talenat i već sa 10 godina da je to nihov životni poziv. A ukoliko neko slučajno zaluta, neka ne brine, prigrliće ga prosvjeta. Godinama se upravo za prosvjetu regrutuju najlošiji đaci. To već ima smisla. A još više ima smisla da među njima mahom najlošiji ali najlojalniji budu direktori”, ističe Vuković, dodajući da Prosvjetna zajednica Crne Gore reformu nedvosmisleno tumači kao utilitarističko podređivanje obrazovnog sistema kapitalističkim imperativima tržišta rada i stvaranje uslova za trajnu devalvaciju opšteg obrazovanja i opšte kulture.

“Osim onepismenjavanja, to je ujedno i veoma pogodan proces u cilju splašnjavanja interesa za društvenu zbilju, kritičko promišljanje stvarnosti i vrednosno preispitivanje. Pogledajte samo novu lektiru, udžbenike (nekih na sreću i nema), kriterijume. Događa se istovremeno anesteziranje jednog dijela a fingirano stimulisanje drugog dijela omladine sa hiperprodukcijom nagrada, naročito - Luče. U oba slučaja, to je klasično učitani poligon za ciljano oblikovanje svijesti pogodne za manipulativnu propagandu”, naglašava on.

Po kontinuiranoj i žestokoj propagandi - Stručno je ključno uz nedavnu odluku da se formira Fond za dualno obrazovanje, običan građanin može pomisliti da je to zaista pravo rješenje

Opremaće se, kako kaže, kabineti, đaci i nastavnici će biti nagrađivani, i to je odlično. Ali, postoji li iko da objasni zašto u pojedinim školama godinama postoje ekstra opremljene kuhinje i kabineti koje niko ne koristi, pita Vuković.

“Vjerovali ili ne, mnogo sredstava je trošeno a neki kabineti nisu napravljeni dok su neki potpuno opremljeni a da se godinama nije skinuo celofan sa njih. Čemu služe? Podsjećamo da ove “programe” gotovo po pravilu iniciraju Privredna komora i drugi subjekti van obrazovnog sistema. A oni svakako nisu majka djeci već kapitalu. Takođe, činjenica je i da komparativni koncepti dualnog obrazovanja Austrije, Švajcarske i Njemačke u našim uslovima nikako ne mogu biti primijenjeni bez modifikacije i apsolutne zaštite svakog učenika koji se opredijeli naročito za treći stepen. To što država stimuliše stipendijama a poslodavci imaju radnu snagu za iznose ispod minimalne cijene rada, svojevrsni je oblik eksploatacije i u najboljem slučaju samo puki dekor promašene obrazovne politike. Ogromna većina učenika u dualnom sistemu ne nastavlja angažman kod poslodavca gdje su obavljali praksu. Istovremeno, na teritoriji Crne Gore za brojna zanimanja poslodavci ne traže diplomu. U ugostiteljskim objektima radi na stotine mladih ljudi stranih državljana ili naših građana koji su završili druge škole nevezano za posao koji obavljaju”, kazao je Vuković.

Takođe, postoje poslovi kao npr. u Budvi za koje ne treba ni 3.stepen. Kafe-kuvarica sa dohotkom od 650€, stražar 600€, kondukter 600€... Profesor?

Uzgred, kako je dodao, čak i da prihvatimo ovako agresivnu kampanju za stručne škole, legitimno je pitanje: – A zašto se istovremeno ne reklamira i gimnazija? Zašto je fond za izborne predmete masakriran i đacima sužen izbor? Zašto se krije ukidanje časova opšte-obrazovnih predmeta? Radi struke? Kako se onda objašnjava da npr. kuvari imaju hemiju, fiziku, 3 časa matematike, a izbrisane su im društvene nauke?

Po njihovom mišljenju, kako kaže, pogubno je ne naučiti djecu kako da uče i osvajaju znanje i da im se opcija karijere ukida tako što im se maše novcem ispred nosa, a naročito u našim socijalnim uslovima gdje je u svakoj drugoj porodici svaki evro više nego neophodan za puko preživljavanje.

“Uostalom, neka ministarstvo objavi socijalnu strukturu porodica iz kojih dolaze djeca koja biraju stručne škole a naročito 3.stepen. Neugodno je ali moramo konstatovati latentnu getoizaciju. I to u istom društvu u kojem su prepoznata i tzv. VIP odjeljenja. A da ne govorimo o (ne)jednakim šansama povodom studiranja u inostranstvu i broju djece visokih funkcionera političkog establišmenta. Te analize “nadležne institucije” naravno ne daju. Nemaju kad od svakodnevnog bombardovanja “rezultatima” odnosno koliko je učenika biralo zanate i koliko su uložili “sredstava ministarstva”. Kao da to nisu naša sredstva. Pogledajte popularni tzv.Fond za kvalitet. Na sva zvona je objavljeno kao novo, stimulativno rješenje ali nikako da kažu da skoro pola budžeta tog Fonda ministarstvo popunjava tako što uzima (otima) novac od škola i nastavnika. Uz to, ideja sa oreolom populističkog trika – plati i nagradi pogodne i podobne a druge umiri, proizvodi i produženu anesteziju onih koji su zaslužili nagradu a nisu je dobili. Kad uoče razmetanje sa hiljadarkama i ushićenost kolega, ćutaće zasigurno da ih opet ne bi preskočili. Magija novca”, ističe Vuković, dodajući da su prava mjera rezultata reforme i matuski ispiti.

“Dugo traje neuhvatljiva neusaglašenost izbora srednjoškolskih smjerova i izbora fakulteta. Mnogi maturanti koji su 4 godine bili u stručnim školama upisuju prava, gimnazijalci upisuju turizam, ekonomski tehničari biraju političke nauke itd, Naravno, to će jednog dana ispitati “nadležne institucije”. Do tada, mi iz PZCG raspolagaćemo nespornim činjenicama. Upotrebljivost eksterne mature neumitno blijedi. Ispitni centar je odustao od kontrole preko tzv. supervizora jer su koštali mnogo. Cijelih 18 € po supervizoru. Veliki problem za državu koja hoće kvalitet. Očigledno, bolje je opredijeliti se za kvantitet pa ako treba i uništiti kakvu-takvu mogućnost da eksterna matura izleda ozbiljno i da ima smisla. Važno je da se u Evropi kaže da to imamo. Eto, biće i tzv. interni izborni prevedeni u eksterne, ali, te testove prispjele iz Podgorice neće ocjenjivati oni u Podgorici, već mi u školama. Besplatno”, naglasio je on.

Apsurd reforme - država od poniženih profesora traži profesionalizam

Kako je istakao, ovo je jedan od najvećih apsurda reforme, prema mišljenju Prosvjetne zajednice.

“Država od poniženih prosvjetnih radnika među kojima su i brojni podstanari, sa prosječnom platom ispod državnog prosjeka, koji su nerijetko mobingovani, od roditelja i učenika sve češće ugroženi (prije par dana maturant fizički napao profesora u sred maturskog ispita, Ispitni centar dozvolio sljedećeg dana polaganje istom maturantu u istoj školi), obespravljeni, imperativno traži da sve odrade profesionalno. Da su zdravi nosioci reforme. I to ove naučno neutemeljene, disfunkcionalne i neprimjerene našem standardu i uslovima rada. Reforme u kojoj je jedina besprekorna stvar – propaganda. Kontinuirana, osmišljena, ciljana, propaganda koja uz neprikosnoveno političko zapošljavanje postiže izuzetne rezultate. Hipnozu trećeg stepena", zaključio je Vuković.