Tamo mogu raditi sve što žele, Foto: Ilustracija

Hamburški psiholog Mihael Til to ovako objašnjava: "Pećine su oaze odmora od spoljašnjeg svijeta koji je djeci često naporan i previše ih razdražuje. Osim toga, djeca vole intimnu privatnu sferu u koju se rado povlače. Tamo mogu raditi sve što žele".

A kako bi na to trebalo da reaguju roditelji? Je li u redu to što se djeca žele sakriti od njih?

"Prihvatite to bez riječi. Jer, u toj igru dijete nauči gomilu stvari", tvrdi Mihael Til:

"Kroz igru dijete se oslobađa urođenog straha od toga da ostane samo. Jer dijete misli da je najgore što mu se može desiti to da ostane bespomoćno, samo i zaboravljeno", kazao je.

Skrivajući se u svojoj pećini djeca prerađuju taj strah i grade jednu vrstu nervnih nadražaja - hoće li biti pronađena? Djeca se raduju onom trenutku kada će se srećno završiti njihov povratak u dnevnu ili dječiju sobu.

"A djeca na taj način upoznaju značaj privatne sfere i proživljavaju cijelu paletu osjećanja radosti, zabave i straha - pa to roditelji moraju podržati", savjetuju psiholozi.

Dakle, prije svega poštujmo prvo pećinsko pravilo: "Odraslim zabranjen pristup!" - i pustimo djecu da se nesmetano igraju.


(Dnevni avaz)