Ilustracija (Foto:Pixabay)

Moć može na vrlo podmukao način da promijeni percepciju samog sebe, bez da to osoba primijeti. Radi se o Hubrisovom sindromu ili o sindromu oholosti kada se osobi da određena moć ili vlast.

Šta je Hubrisov sindrom?

Naziv sindroma potiče od grčke riječi ‘ybris’ što znači ‘višak’ i u ovom kontekstu opisivala je osobu koja ima pretjeran ponos oko svoje ličnosti i prekomjerno samopouzdanje koje prati arogantno ponašanje.

Osoba koja pati od Hubrisovog sindroma o sebi i svojim sposobnostima će imati iskrivljenu sliku, odnosno bolju od onoga što u stvarnosti jeste. Pojavljuje se kada se osobi da određeni veći nivo odgovornosti nad nekim poslom ili ljudima.

No, ovaj sindrom se ne pojavljuje kod svih osoba kada dobiju moć.

Kako prepoznati Hubrisov sindrom?
Važno je napomenuti da je to privremeno stanje osobe koje spada pod neku podvrstu ličnosti i razvija se isključivo uz okidač – dobijanje moći koju prije nije posjedovala.

Ali, ljudi oko osobe koja pati od Hubrisovog sindroma primijetiće sljedeće u njegovom ili njenom ponašanju:

– pretjerano samopouzdanje

– opsjednutost sopstvenim imidžom

– prezir prema ljudima koji ih kritikuju

– udaljavanje od stvarnosti

Koja je razlika između Hubrisovog sindroma i narcizma?

Ponašanja koja predstavljaju Hubrisov sindrom vrlo su slična narcizmu. Iako postoji određeno preklapanje između tog dvoje, ne radi se o istoj stvari. Ako je neka osoba ohola, to ne znači da je narcis.

Narcisoidni poremećaj ličnosti kao što se da zaključiti iz samog naziva, je poremećaj, odnosno mentalno zdravstveno stanje za koju se može napraviti određena dijagnoza. Hubrisov sindrom nije poremećaj i to su dvije vrlo različite stvari.

Kada neko pati od Hubrisovog sindroma to znači da ga je razvio zbog okoline i spoljašnjih promjena, kao što je promjena nivoa vlasti, a ne zato što je osoba takva iznutra oduvijek bila. To opet ne znači da osoba koja je narcis ne može, s dobijanjem moći, da pati od Hubrisovog sindroma.

Problemi se odražavaju na ljude u posrednoj blizini osobe koja pati od Hubrisovog sindroma. Neki od tih problema mogu biti:

1. Nedostatak povjerenja

Osoba na poziciji moći misli da je nepogrješiva, ali osobe oko njega vide da to nije tako i automatski se prema njoj stvara nepovjerenje.

2. Loši međuljudski odnosi

Bez povjerenja nema ni dobrih međuljudskih odnosa, a posebne ako je osoba na poziciji moći uz to arogantna i o sebi ima visoko mišljenje.

3. Iracionalno donošenje odluka

S obzirom na to da misle da su nepogrešivi i praktično savršeni u svom poslu (što je često daleko od istine), dogodiće se da donose pogrešne odluke u pogrešnom trenutku.

4. Nedjelotvoran timski rad

Istraživanja su pokazala da su timovi najefikasniji kada osjećaju da njihov vođa priznaje greške i otvoren je za učenje od drugih.

Koga Hubrisov sindrom pogađa?
Kada ove stvari počnu da se razvijaju kod osobe, vrlo je važno da osoba sama shvati šta se dešava. No, to je rijetkost jer osobe koje pate od tog sindroma često nisu svjesne šta rade, odnosno misle da rade sve ‘kako treba’.

Ako je osoba koja je došla na poziciju moći mentalno zdrava osoba koja zna svoje prave vrijednosti, vrlo su male šanse da će patiti od ovog sindroma.

Takođe, smatra se da osobe koje su do pozicije moći došle svojim trudom i znanjem ređe pate od Hubrisovog sindroma. No, to ne znači da generalno dobar donedavni kolega neće patiti od Hubrisovog sindroma.

Kako postupiti?

Prije svega, osoba mora da prizna da ima problem. Kako je ovaj sindrom zavaravajući za percepciju stvarnosti osobe koja od njega pati, teško će uvjeriti tu osobu da radi nešto pogrešno i da joj treba pomoć jer misli da radi sve kako treba i ne vidi u čemu je problem.

No, ako osoba s Hubrisovim sindromom sama kaže da primjećuje da se nešto događa, tada je važno da uz sebe ima ljude od povjerenja koji će joj davati konstruktivne kritike i upućivati na stvari i ponašanja koja radi pogrešno.

Ako se osobi ne popravi stanje ili se pogorša, tada je jedini ‘lijek’ oduzimanje moći nakon čega će osobi biti potrebno neko vrijeme za potpuni oporavak. Odlazak na terapiju takođe može da pomogne u liječenju, ali i u samoj prevenciji pojave Hubrisovog sindroma.

Zaključak

Hubrisov sindrom može pogoditi svakoga kada se nađe na poziciji koja mu daje moć i vlasti. Osobe koje pate od tog sindroma često su nesvjesne svog ponašanja, ali to je samo privremeno stanje koje nestaje kada se osobi data moć oduzme.


(N1/RTCG)