Foto: PR centar

To je ocijenjeno na panelu “Zabrana višestruke i intersekcijske diskriminacije osoba sa invaliditetom (OSI) s posebnim akcentom na žene i djevojčice s invaliditetom”, koji je organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom (UMHCG) u okviru dvodnevne konferencije.

Kako prenosi PR Centar, izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić kazala je da su žene i djevojčice s invaliditetom nedvosmisleno višestruko diskriminisane.

Ona je rekla da je ohrabrena što u Crnoj Gori, iako su žene obespravljene i obeshrabrene, postoji aktivizam koji je sve značajniji.

“Međutim, i dalje nemamo dovoljnu osnaženost žena i djevojčica s invaliditetom da prepoznaju diskriminaciju i da se bore protiv nje“, istakla je Vujačić.

Prema njenim riječima, Zakon o zabrani diskriminacje OSI iz 2015. godine ne tretira diskriminaciju nad ženama i djevojčicama s invaliditetom, iako Konvencija UN o pravima OSI tretira upravo žene s invaliditetom i djecu s invaliditetom.

Kako je dodala Vujačić, Strategija o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom i promociji jednakosti iz prošle godine, iako ima oblast koja se odnosi na žene s invaliditetom, ne tretira oblast nasilja nad njima, niti prepoznaje sve oblike diskriminacije.

„Ukoliko nijesmo svjesni problema, onda ni politike ne mogu biti adekvatne, ni praksa, a onda smo daleko i od međunarodnih standarda“, rekla je Vujačić.

Ona je navela da država i dalje negira da se nasilje nad ženama i djevojčicama OSI dešava.

Kako je kazala Vujačić, u većini situacija na prijave nasilja nadležne institucije nijesu odgovorile kako treba.

„Ali, poručujem da nas ima nas i biće nas još više koji ćemo aktivno o tome govoriti“, navela je Vujačić.

Predsjednica skupštinskog Zakonodavnog odbora Maja Vukčević kazala je da parlament nije prepoznat kao institucija koja radi dovoljno na promociji prava OSI.

“Ja sam tu kako bismo nešto promijenili, ili da zajedno sa nadležnim Ministarstvom pronađemo najbolja zakonska rješenja. Mogu da kažem da postoji volja kod poslanika, ali izgleda da ne postoji dovoljno znanja”, rekla je Vukićević.

Kako je saopštila, ono što je iznenadilo jeste da se nasilje nad ženama i djevojčicama s invaliditetom dešava u primarnim porodicama.

“Prosto me možete da se ne zapitate zašto je to tako, ali je odgovor prilično prost – mi kao društvo još nijesmo dovoljno napredovali, iako se stalno trudimo da govorimo da smo moderni. Mislim da smo zadržali dosta toga iz naše tradicije, što je trebalo da bude odbačeno”, rekla je Vukićević.

Ona je navela da se roditelji djece s invaliditetom i djeca s invaliditetom od samog starta suočavaju sa ozbiljnim problemima i poteškoćama, što kao posljedicu izaziva intersekcijsku diskriminaciju.

To sve, kako je dodala Vukićević, vodi siromaštvu OSI i njihovih porodica.

Ona smatra da zakonski okvir nije idealan i da treba da se mijenja i unaprijedi.

"Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti bi mogao da se unaprijedi jer u ovom dijelu podrške djeci s invalidietom i njihovim roditeljima ima prostora za rad”, kazala je Vukićević.

Glavna savjetnica u instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, Dina Knežević, istakla je da se veoma mali broj žena ostvaruje u partnerskoj zajednici, a samim tim se teže odlučuju da budu roditelji.

Kada je u pitanju rodno zasnovano nasilje, kako je rekla, žene i djevojčice s invaliditetom ne prijavljuju nasilje i često ga ne prepoznaju.

„Brojna istraživanja pokazuju da je veliki broj njih koji je upitan da li je proživjela nasilje bilo koje vrste, odgovorilo da nije. Ali, kako su odgovori produbljeni u većini slučajeva su odgovorile da je došlo do nasilja“, rekla je Knežević.

Ona je kazala i da žene koje su smještene u ustanovama trpe određeno nasilje, poput prinudne sterilizacije, nedavanja ljekova ili prisilne medikalizacije i slično.

Knežević je napomenula i da određeni problemi postoje i prilikom zapošljavanja, kao i da ne postoje podaci koliko je među nezaposlenima žena s invaliditetom koje su na marginama, Romkinja, žena koja se zavisnice od psihoaktivnih supstanci.

Konferencija je organizovana uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja, kroz projekat Roditeljstvo za sve i Ministarstva ljudskih i manjinskih prava kroz projekat P(O)(S)tupc(I)ma do prava OSI.