Foto: Arhiva, Ministarstvo evropskih poslova

Zenović je to kazao na konferenciji “Put civilnog društva kroz evropsku integraciju Crne Gore”, koju Centar za građansko obrazovanje (CGO) organizuje kao završnicu projekta „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“, uz podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva javne uprave.

On je rekao da je dobijanje pozitivnog Izvještaja o ispunjenosti privremenih mjerila za poglavlja vladavine prava (IBAR) važan momenat i veliki učinak Vlade, Skupštine, cijelog civilnog društva i zajednice.

„To je važan korak koji otvara novo poglavlje i čini mi se da se opet jedna velika regata država kandidata kreće ka Evropskoj uniji (EU) i na čelu te regate je Crna Gora“, poručio je Zenović na panelu „Od onih koji oblikuju politike do donosilaca odluka: uticaj NVO-a na put Crne Gore ka EU“.

Kako je ocijenio, jedan od razloga za to dugo trajanje ispunjenja privremenih mjerila je činjenica da se Crna Gora sve vrijeme bori sa procesom demokratske tranzicije i konsolidacije, što je ostavilo traga na reforme u oblasti pravosuđa.

Drugi razlog, prema njegovim riječima, jeste mijenjanje metodologije, za koju je naveo da se nikad nije mijenjala u korist Crne Gore.

„Metodologija je promijenjena 2020. godine u dijelu da dok se ne ispune privremena mjerila u poglavljima 23 i 24 nema zatvaranja drugih poglavlja. To je pasiziviralo i Komisiju, ali i administraciju kada su u pitanju druga tehnička poglavlja“, pojasnio je Zenović.

On je naglasio da je u cijelom procesu, i za dobijanje IBAR-a, ogroman doprinos dao civilni sektor. „U jednoj državi koja je na putu demokratske tranzicije, čak i da je bliže demokratskoj konsolidaciji, organizacije civilnog društva imaju nemjerljiv doprinos“, naveo je Zenović.

On je podsjetio da je civilni sektor ušao u pregovaračku strukturu od početka, ali i naglasio da civilni sektor i vlast nikada ne mogu biti „u istim cipelama“, jer su perspektive i odgovornosti drugačiji.

„Bez obzira što su te perspektive drugačije, to ne znači da ne možemo imati isti cilj. Vlast mora da uvažava kritike koje dolaze iz organizacija civilnog sektora, jer one predstavljaju društvo“, rekao je Zenović i istakao da je pregovarački proces, kada je aktuelna Vlada u pitanju, vrlo inkluzivan.

Građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić kazala je da civilno društvo u Crnoj Gori obezbjeđuje pluralizam mišljenja, ali i upozorava da je došlo do jedne vrste dezintegracije napora Vlade i civilnog društva u radu na vladavini prava.

„Iako je civilno društvo i dalje veoma dinamično i intenzivno radi na projektima kojima se doprinosi vladavini prava, izostao je sinergijski efekat zajedničkog rada civilnog društva i institucija“, rekla je Bajramspahić.

Kako je navela, zbog loših iskustva i loših rezultata u saradnji sa institucijama, civilni sektor je počeo da radi na projektima u kojima neće toliko zavisiti od institucija.

„Zbog toga je došlo do opadanja interesovanja predstavnika civilnog društva za učešće u radnim grupama, dok je to na početku pregovora bilo pitanje prestiža, pa je u jednom trenutku deset nevladinih organizacija imalo člana u radnoj grupi za poglavlje 23, a posljednjih godina imamo samo po tri člana“, navela je Bajramspahić, ističući da je situacija u vezi sa tim pitanjem u poglavlju 24 još lošija.

Bajramspahić je kazala da nijesu u dovoljnoj mjeri oblikovane reforme u poglavljima 23 i 24, navodeći da je civilno društvo podržavalo dobijanje IBAR-a i da nijesu željeli da naškode tom važnom cilju.

„Tek nam slijedi podrobnija analiza završnih mjerila koja su napisana dosta široko. Vidimo da se pojedina prelazna mjerila smatraju ispunjenim, iako je potrebno i dalje raditi na njima. Ukoliko se ne uključimo sadržinski u njihovo praćenje, ako ne budemo alarmirali šta sve nedostaje, ostaje politički prostor da se donose odluka da je nešto ispunjeno, iako se mi možda ne bi saglasili“, rekla je Bajramspahić.

Ona smatra da prethodno iskustvo treba da bude lekcija kako da se sadržajnije prate mjerila i da se proces maksimalno iskoristi kao instrument za društvene promjene.

Ekonomska analitičarka Mila Kasalica ukazala je na pridruživanje EU i priča o fondovima.

„Agenda EU pridruživanja jeste model prepun složenih projekata u službi javnih politika zemalja u razvoju, zemlja kandidata- korisnica sredstava, uokviren raznovrsnim aktivnostima i segmentima, koji se na svakom koraku, u svakoj fazi, svake sedmice uvezuju za realizacije kroz novčane izraze i izvještajne provjeriljivosti, “ navela je ona.

Kasalica je pojasnila da su tri ključne finansijske perspektive za Crnu Goru tri IPA fonda, naglašavajući da IPA III tek počinje da se primjenjuje a da je iskorišćeno oko 96 odsto IPA I fondova, a preko 80 odsto je ugovoreno i skoro 70 iskorišćeno za IPA II.

„Imali smo itekako pozitivan doprinos od tog programa. Nama je prije dvije godine stiglo i 30 miliona EUR koji su se odnosili na ublažavanje posljedica energetske krize“, rekla je Kasalica i dodala da se sada radi na novom aranžmanu kroz Fond za rast i razvoj Balkana.

Ona je kazala da EU fondove treba sagledati i kroz nacionalni budžet države i koliko je on u korelaciji sa tim fondovima.

„Postoji preko 20 bilateralnih, trilateralnih i multilateralnih podrški koje se moraju prvo strateški postaviti, promisliti i evaluirati, pa i realizovati“, poručila je ona.

Izvršni direktor Alfa centra iz Nikšića, Miloš Perović, rekao je da je uticaj civilnog društva jednak uticaju samih građana u procesima donošenja odluka.

„Civilni sektor, uslovno rečeno, pritiska institucije i kroz to se dobijaju odluke koje su referentne za građane. Uloga civilnog sektora je veoma važna uloga nadzora i kontrole svih reformskih procesa“, istakao je Perović.

On je dodao da vjeruje da će i u narednom periodu biti naglašena uloga civilnog društva u evropskim integracijama.

Govoreći o IBAR-u, Perović je rekao da je u posljednje vrijeme pažnja više bila posvećena tehničkim pitanjima, kakvo je i IBAR, dodajući da je mnogo važnije građanima govoriti o koristima članstva u EU.

On je istakao da podrška članstvu Crne Gore u EU nije padala ispod 50 odsto, već da je samo rasla, za razliku od atlantskih integracija, navodeći da su se „EU integracije koristile kao omekšivač za atlantske integracije“.

„Meni se činilo da ćemo sa ovakvom podrškom građana članstvu u EU i sa svim obećanjima partija mnogo ranije stići do završnih mjerila“, rekao je Perović.

On je ukazao da činjenica da je Crna Gora kao kandidat jedina uključila OCD u pregovaračke procese, kroz članstvo u radnim grupama, ne predstavlja vid potpune saradnje i partnerstva sve dok se sugestije i zaključci OCD-a gledaju nerijetko neprijateljski i kao neka vrsta stranog faktora i uticaja.

Perović je istakao da se Crna Gora ne smije „ušuškati“ u maloj pobjedi dobijanjem IBAR-a, već da se mora nastaviti sa projektima i komunicirati sa građanima, posebno u dijelu informisanja i edukacije mladih ljudi koji će da osjete koristi članstva u EU.

Koordinatorka u Centru za ženske i mirovne studije ANIMA, Ervina Dabižinović, istakla je da između vrijednosti civilnog društva i EU nema neke velike razlike i da nije potrebno neko preveliko usklađivanje.

„Te vrijednosti prvo naši građani i građanke prepoznaju, jer smo u okviru M’BASE programa imali na terenu kontakt sa građanima i građankama i potpuno im je jasno šta je to što njihov život čini boljim“, rekla je Dabižinović.

Ona je naglasila da je uslov svih uslova da bi se moglo govori o integraciji zajednice suočavanje sa prošlošću. „Ratna industrija i zločini su prenešeni u našu današnjicu, zato nam se pojavljuju neke teme koje donosioci političkih odluka stavljaju na agendu iako one tamo ne pripadaju“, rekla je Dabižinović.

Ona je kazala da se pojavljuju institucije koje podržavaju neke loše agende političkih elita.

„Desnica jača, gubi se sekularni karakter države, jer se briše granica odvojenosti crkve i javnog života i mislim da se nalazimo u opasnom trenutku u kojem bi još više zadataka trebalo da ima civilno društvo, pored svih poslova koje radimo“, istakla je Dabižinović.

Kako je navela, proces suočavanja sa prošlošću nije rezolucija, to je šira društvena akcija koja mora da teče u kontinuitetu, a što se može vidjeti na primjeru denacifikacije Njemačke.

(Mina)