Fenomen konstantnog ažuriranja asortimana, koji vas podsvjesno tjera da kupujete sve više i više modnih predmeta u sve kraćim intervalima, ne samo da ima svoje ime već se dugo u industriji smatra poštovanim marketinškim alatom.

“Fast Fashion” je ime promotivne strategije koju ekonomisti Tony Hines i Margaret Bruce definiraju u svojoj knjizi “Fashion Marketing: Contemporary Issues” kao “marketinški alat za frekvenciju kupaca”. Kao rezultat prave poplave novih modnih predmeta i odjevnih predmeta, stvara se velika potražnja u vezi sa potrebom za stalnim praćenjem trenutnih trendova.

Brza moda se pojavila uglavnom kao rezultat brze tehnološke promjene i preseljenja proizvodnje u zemlje s niskim troškovima proizvodnje i rada u 1970-im i 1980-im.

Danas, implementacija strategije brze mode počinje sa dizajnerima raznih modnih lanaca koji posjećuju modne revije i inspirirani su platformama kao što je Instagram. Ove sugestije se odmah zabilježe u slikama i novim nacrtima i šalju na strane proizvodne lokacije gdje se odjeća pravi. Ubrzo nakon toga, trgovine H&M-a ili Zare već mogu biti snabdjevene najnovijom modom.

Recept za uspjeh je da se taj proces ponovi što je češće moguće u što kraćem vremenu, kako bi se postigla najveća moguća prodaja. Lako je vidjeti da ova strategija funkcioniše kada pogledate prihod H&M-a za 2017. godinu, koji je prema finansijskim izvještajima iznosio više od 25 milijardi dolara.

Jedno je sigurno: modna industrija cvjeta i upotreba brze mode je svakako razlog za rast industrije, koja je ponovo zabilježila rast prošle godine, navodi se u zajedničkoj studiji konsultantske kuće McKinsey i modne specijalizovane medijske platforme “The Business of Fashion” za 2,5% do 3,5 posto. Prognoze takođe izgledaju obećavajuće, prema rezultatima istraživanja.

Dok ekonomija i posebno odgovarajući modni proizvođači, kao što su Zara, H&M ili Primark, profitiraju od trenda a potrošači se raduju najpovoljnijim cijenama proizvoda brze mode, nedostaci povezani s pojavom često se previđaju ili potiskuju.

Na primjer, H&M, Primark i drugi modni proizvođači imaju vrlo loše uslove rada u mnogim prekomorskim proizvodnim lokacijama, koje je često teško kontrolirati zbog današnjeg globalnog i složenog lanca vrijednosti, kaže Anita Ramasastry, profesorica na Univerzitetu u Washingtonu i član Radne grupe Ujedinjenih nacija za ljudska prava u intervjuu za američko izdanje Business Insidera.

Još jedan problem povezan sa sve većom potrošnjom kroz brzu modnu strategiju je činjenica da bezbrojna odjeća, kupljena po sniženoj cijeni, obično nema visoku vrijednost. Prema tome, ona se nosi samo kratko vrijeme i zatim odlaže, što rezultira ogromnim količinama tekstilnog otpada svake godine. U razgovoru za Business Insider, Daniel Silverstein, dizajner i osnivač održive njujorške modne marke Zero Waste, objašnjava da kontinuirano ponašanje potrošača ima strašne posljedice po okoliš.

Brza moda se stoga često kritikuje zbog različitih etičkih i ekoloških aspekata. Da li morate da pratite svaki moderni trend na kraju ovisi od vas.