Sa programa, Foto: Nikola Todorović

Glavni i odgovorni urednik Festivala, pjesnik Radomir Uljarević zahvalio je književnici što je učešćem na Festivalu podržala kandidaturu Budve za Evropsku prijestonicu kulture 2028. godine. On je kazao da Olga Tokarčuk na jednom mjestu citira Junga koji kaže da je „mogućno da posmatramo svijet iz drugog ugla, da bismo mogli da pronađemo pravi odgovor onda kad promijenimo gledište i pogledamo na njega s druge strane, ne spolja nego iznutra“.


Uljarević, Foto: Nikola Todorović

„Ona istrajava na posmatranju stvari iz drugog ugla, pišući svoje knjige čak i u četvrtoj licu što joj pomažu u tom posmatranju, ne spolja nego iznutra. I naša tema na okruglom stolu „Kultura i modeli pomirenja“ bila je u tom duhu poziv da pokušamo da ukažemo na moguće modele pomirenja, slobodno iznoseći oprečne stavove, katkad i dijamteralno suprotne, ali, vjerujem, u krajnjem ne i nepomirljive, ako ne gledamo na svijet spolja nego iznutra, jer bez tog vjerovanja ne bi imalo smisla razgovarati. Sve knjige Olge Tokarčuk bave se pitanjem identiteta. Tako je i u njenoj novoj knjizi „Gospodin Razovetni“ koju su objavili Narodna biblioteka Budve i Štampar Makarije, u koautorstvu Tokarčuk i Joane Konesko, u prevodu Milice Markić. LJudi, dakle, najednom požele novi, drugačiji identitet. Kao kakva zaraza ta želja napada pojedince i čitave narode, kao kakva nerazumna potreba da budu nešto drugo, da sebe vide drugim očima, praveći selfije u nadi da će načas izgledati bolje nego što izgledaju. Ovo je sasvim kratka pripovjetka ili savremena bajka o jednom orvelovskom fenomenu kojem svi svjedočimo, dijelom i na ličnom primjeru, jer teško da ima neko od nas ko nije napravio makar jedan selfi. A selfi je u ovoj bajci samoubilački, samorazajući čin koji poništava stvarni identitet u potrazi za nekim drugim, lažnim identitetom. Književnost Olge Tokarčuk neodstupno traga za onim što je ostalo u nevidljivom svijetu, a što čini osnov bića. Svi njeni junaci žele da prekorače granicu, da progledaju na drugu stranu, kao da su opsjednuti tim izgubljenim svijetom bez koga su i oni izgubljeni“, istakao je Uljarević.

Redovna profesorka na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, prof. dr Vladislava Gordić Petković govorila je o tajnama i iznenađenjima kao aspektima djela Olge Tokarčuk.


Gordić Petković, Foto: Nikola Todorović

„Olga Tokarčuk je vlasnica mnogih tajni. Ona ih otkriva pred vama, čak i kad mislite da se radi o nečemu što je poznato i blisko. Ona vam otkriva tajne svega onoga što je nemoguće. Vi ponekad mislite da znate prirodu i svijet oko sebe, ali zapravo ne znate sve surove zakone koji taj svijet vode. Ne znate šta se u tom svijetu dešava bićima koja su nemoćna da se brane. Kako kaže Milica Markić, „pravo na to da se plode i množe imaju sva bića na zemlji, od minerala nadanje“. Tu tajnu svijeta u koji mi kao ljudi često unosimo ekološku neravnotežu, svoju silu, prijetnju slabijim od sebe, to je jedna od važnih tajni koja se pred nama otkriva kada čitamo knjigu „Vuci svoje ralo po kostima mrtvih“. Ova knjiga u prevodu Milice Markić je zaista praznik za sebe i to je knjiga koja vam otkriva Vilijama Blejka koji je ostao pročitan i prihvaćen samo možda u najmanjem dijelu svoga opusa, a ono što je Olgina junakinja, prevoditeljka, ekološka ratnica, osvetnica Janjina Dušenko pokušala da postigne i pokaže jeste koliko je teško, nemoguće i utopijski donijeti na svijet prevod i sačuvati život jednog bića koje ne može samo da se brani i koje ne može samo za sebe da živi“, kazala je profesorica Gordić Petković, koja je sugerisala da je posljednji stub na kojem pomenuti roman počiva, a to je, prema njenim riječima, astrologija, odnosno knjiga „Efemeride“.

Srpska spisateljica Danica Vukićević govorila je o knjizi „Ana In silazi u Donji svet“, pri čemu je naglasila da je to priča o jednoj boginji, te da se može reći da se radi o povratku tamo gdje smo davno počeli.


Vukićević, Foto: Nikola Todorović

„Zaboravilo se da na početku nije bio bog nego boginja. Tih svih boginja se više niko ne sjeća, postoje čak i slovenske boginje, a priče o matrijarhatu su nestale. Pošto je patrijarhat kao korov zauzeo cijeli svijet, mi ne možemo da se sjetimo onoga što svi znamo, a to je da je prvo bila boginja. Pošto je tema ove knjige o tom prvom biću, to je boginja Inana. Kada su bogovi bili ljudi i žene, ona je ta čije je ime zabilježeno i o njoj je pjesmu napisala prva pjesnikinja u istoriji književnosti, Enheduana – Sargonova ćerka. Olga u pogovoru ove knjige govori o toj priči i na jednom mjestu kaže da oni čine gradivo naše psihe. Oni su zapravo dio podsvijesti i naše imaginacije i kada sam pristupila čitanju bila sam oduševljena jer je za mene velika stvar da se sjetim da smo mi bile prve“, navela je Vukićević.

Srpski književni kritičar, esejista, urednik i prevodilac, Mladen Vesković ocijenio je da bi opus Olge Tokarčuk bio jedan od naznačajnijih u Evropi i svijetu danas i da nije bilo Novelove i Bukerove nagrade.


Vesković, Foto: Nikola Todorović

„Naravno da nagrade skreću pažnju, i to je dobro. Ali čak i bez toga, ovo je zaista veliki opus. Sjetio sam se da sam prije više od deset godina prvi put pisao o romanu „Beguni“ i kada sam sada čitao „Blagog pripovedača“, spoznao sam da u Olginim esejima pronalazite ključ za veliki broj tema koje zapravo ona otvara. Naša autorka je veoma sumnjičava prema razumu, ne samo kao klinički psiholog već i kao autor. Jer kaže: „Razum je sumnjiv i sumnjivo liči na biće ljudske misli“. Na biće jedne tendencije u ljudskoj misli da možemo da racionalizujemo sve – zločine ili košmare, i da to djeluje prilično dobro. Stoga, jedini način da napravimo transgresiju, iskorak, odstojanje od onoga što radimo, da bolje razumijemo shvatimo i promijenimo svoje ponašanje, to je da se odmaknemo donekle od razuma onakvog kakvog ga vjekovima definišemo. Najzad, to je ono što čine gotovo svi junaci u tom neobičnom romanu „Beguni“, doduše kao i u mnogim drugim romanima Olge Tokarčuk. Dakle, tek onda kada pobjegnu od svoje stvarnosti, od sebe u zadatim formama i oblicima, oni onda dolaze do određene vrste sreće ili bar pokušaju da je spoznaju. Jedino tada, a sve drugo je jedna vrsta đavolje rabote, baš tako kako su to doživljavali starovjerci na koje zapravo aludira upravo naša spisateljica kroz naziv romana“, rekao je Vesković.

Srpski univerzitetski profesor, teoretičar i istoričar književnosti, prof. dr Aleksandar Jerkov istakao je da je u jednom eseju Olge Tokarčuk našao mjesto koje ga je posebno ganulo. Riječ je o mjestu na kojem književnica opisuje svog oca kao kralja biblioteke u kojem se uvijek nalazio i po jedan akvarijum, a u akvarijumu dvije ribice koje su ostajale nijeme.

„Bila bi prava transgresija, što je tema našeg susreta, kad bi sve ono što stoji u knjigama moglo da bude u tim nijemim pokretima usana ovih ribica koje plivaju u akvarijumu. Bila bi prava transgresija i kada bismo svi mi koji govorimo o Vašim knjigama uspjeli, makar toliko koliko ove ribice, da o njima kažemo nešto zaista važno i u svakom smislu ono što u njima stoji. Ja sam odabrao da napravim jednu parabolu između dvije vaše knjige: „U potrazi za knjigom“ i „Knjige Jakovljeve“. Može se reći kako na početku Vašeg opusa i u trenutku kad ste napisali nesporno jedno od najznačajnijih remek djela savremene svjetske književnosti, postoji metafora knjige i postoji jedna vrsta igre sa slovima, znacima, naznakama, neka vrsta kabalističke tajne upisanosti u tekst. Ono Vaše „n“, to je zapravo ćirilično „i“ kad je izvrnuto. I, eto nas ovdje na Festivalu „Ćirilicom“, u jednom trenutku, na jednom mjestu na kojem u grešci odjedanput progovara sve ono što ne može u alfabetu da bude ispisano, progovara naša ćirilica. To je značenje za koje sam skoro apsolutno siguran da Vam u tom trenutku nije moglo biti na umu, ne zbog toga što vam je ćirilica bila daleka. Naprotiv, zbog istorijskih i kulturno-istorijskih razloga to ne može biti slučaj. Ali takva vrsta koincidencije da na Festivalu „Ćirilicom“odjedanput jedan detalj iz Vašeg djela progovori nešto što je snaga i volja te knjige, to je jedna transgresija, jedno čudo literatura koja uvijek govori više od svih nas, pa čak i od samih pisaca koji su je stvorili. Zar nije to čarobno?“, kazao je profesor Jerkov.


Profesor Jerkov i moderator Petar Arbutina, Foto: Nikola Todorović

Izvršni direktor Sektora za izdavanje knjiga Službenog glasnika, Petar Arbutina, koji je bio moderator večeri, govorio je o djelu koje je Olga Tokarčuk objavila prošle godine pod nazivom „Empuzjon“, a u kojem se radnja dešava u sanatorijumu u današnjem Sokolovskom 1913. godine.

„Govorimo o jednoj možda ključnoj godini za evropsku istoriju, godini u kojoj žene dobijaju pravo glasa, u kojoj se pojavljuje psihoanaliza, u kojoj ta vrsta autoreferencijalnosti evropskih intelektualaca postaje dubinski ideološka. Znači, sprema se, a mi to iz ove perspektive možemo da vidimo, Prvi svjetski rat koji je, u stvari, kraj evropske Belle epoque, nakon toga svijet više nije isti. Jedan mađarski mislilac kaže da 20. vijek nije počeo 1900. nego 1918, godine. I on kaže da je 20. vijek kasno rođen vijek i da kao takav ima sve osobine koje takvu jednu fenomenologiju prate. I uprave sve ovo na šta Olga jako dobro referira, u jednom vrlo zanimljivom, dinamičnom svijetu sanatorijuma, je u stvari pokušaj pozicije da se objasni sve ono u šta je Evropa ušla nakon Prvog svjetskog rata. I što je jako važno napomenuti, ovo je moje zapažanje, suštinski otvorilo prostor ka jednom gorem i većem sukobu koji je Drugi svjetski rat. Ono što bih napomenuo jeste da taj svijet koji postoji i koji vodi razne polemike, koji bazično svašta uviđa u svojim dubinskim spoznajama stvarnosti, ne uviđa da u stvari taj njihov međuodnos indukuje nešto što bi mogli nazvati paralelnim mitološkim svijetom. Svevideći pripovjedač, kako to tumače teoretičari književnosti, jeste upravo duh mjesta, jedna mitološka himera koja njih onako posmatra iz neke neobične perspektive“, kazao je Arbutina.

Poljska nobelovka Ogla Tokarčuk obratila se učesnicima i publici, zahvalivši govornicima na njihovim izlaganjima.

„Velika je privilegija što vas sedmoro već sat vremena govori o mojim djelima. Mnogo mi je drago što ste svi toliko upoznati sa mojim djelima i veliko mi je zadovoljstvo što je tu i izdavač moje knjige. Milica Markić je heroj večeras jer je upravo ona prevela sva ova djela“, kazala je Tokarčuk.


Olga Tokarčuk potpisuje knjige u Budvi, Foto: Nikola Todorović

Na kraju večeri autorka je potpisivala primjerke knjige „Gospodin Razgovetni“, bajke za djecu i odrasle, koju su u Crnoj Gori objavili Štampar Makarije, Obodsko slovo i Narodna biblioteka Budve.

Gostovanje poljske nobelovke na Festivalu „Ćirilicom“ biće nastavljeno danas simpozijumom književne kritike u crkva Santa Maria koji će početi u 9 sati, a u večernjem programu sa početkom u 21 čas Olgi Tokarčuk biće uručena nagrada „Književni plamen“ na Trgu između crkava u budvanskom Starom gradu.

Festival „Ćirilicom“ na programu je do 13. septembra, u organizaciji Narodne biblioteke Budve i Udruženja izdavača i knjižara Crne Gore, uz pokroviteljstvo Turističke organizacije opštine Budva.