Foto: ilustracija/pexel

“Uvoz hrane je 16 puta veći nego izvoz hrane. Sve mjere koje se realizuju očigledno nijesu dale rezultate u mjeri u kojoj je trebalo. To je egzaktni podatak, mi možemo da lijepe riječi izgovaramo, ali cifre nas demantuju”, rekao je Đuranović u intervjuu agenciji Mina-business.

On je naveo da Vlada ima različite mehanizme koje može da preduzme, kao što su Agrobudžet ili jačanje tržišnog položaja domaćih proizvoda, što mora biti sistematizovano, kontinuirano i veoma intenzivno.

“Vlada, na primjer, mora da ima u vidu da imamo uvoz hrane preko 700 miliona, a uvoz hrane i pića preko 900 miliona. Uticaj je tu dijelom inflacije, ali realno imamo porast uvoza hrane i pića”, rekao je Đuranović.

On je kazao da ako bi svaki potrošač potrošio dodatnih jedan EUR za kupovinu domaće hrane i piće, uvoz hrane i piće bi se smanjio za 237 miliona, odnosno za četvrtinu.

“Ako bi jedan EUR upotrijebio za samo domaću hranu, uvoz hrane bi se smanjio za jednu trećinu. Vrlo egzaktan podatak i neko ko želi da odlučuje, ima temelj u tom podatku. To je jedan odličan način da afirmišemo domaću proizvodnju i da to bude nama cilj da uvoz ustupa mjesto domaćoj proizvodnji”, ocijenio je Đuranović.

On je naveo da kada se kupuju uvozni proizvodi, 80 odsto novca odlazi iz Crne Gore, dok u državi ostaje 20 odsto.

“A kada se kupuju domaći proizvodi, 80 odsto novca ostaje u Crnoj Gori. Vrlo interesantan, egzaktan podatak od kojeg Vlada mora poći”, smatra Đuranović.

Prema njegovim riječima, Vlada je odgovorna za ekonomsku politiku, a uvažavajući činjenicu da imamo ogromni deficit spoljnotrgovinskog plaćanja i kontinuirano zaduživanje iz dana u dan, izvršna vlast mora odgovorno, sistematično pristupiti i naći način da afirmiše i razvija domaću proizvodnju i rješava tako probleme, smanjuje zaduženost, deficit spoljnotrgovinskog bilansa, ali i poveća zaposlenost i poreske prilive.

On je naveo da je stepen pokrivenosti uvoza izvozom hranom u Crnoj Gori prošle godine bio nekih 6,2 odsto, što govori o našem stanju u poljoprivredi.

Đuranović je, komentarišući podatke Monstata za prva dva mjeseca o pokrivenosti uvoza izvozom od 20,4 odsto, kazao da je Crna Gora turistička zemlja i kako se povećava broj turista u tom slučaju i najveći uvoz baš se dešava tokom sezone.

“Razlog je što uglavnom naši gosti dolaze u velikom broju iz susjednih republika, odakle mi uvozimo hranu i piću i oni normalno zainteresovani su da favorizuju kupovinu proizvoda koji potiču iz njihovih država”, kazao je Đuranović.

Crna Gora je, kako je rekao, mala država i nemamo neke prednosti sa aspekta proizvodnje poljoprivrednih proizvoda.

Prema njegovim riječima, u nastojanju da povećamo proizvodnju, veoma značajan subjekt je država, zatim potrošači i treći subjekat su trgovinske firme.

“Država može uticati na različite načine. Jedan način su administrativne mjere, koje se odnose, na primjer, na povećanje akciza ili uvođenje količinskih ograničenja, kao što je radila Srbija sa ograničavanjem izvoza mlijeka”, rekao je Đuranović.

On je naveo da se druge mjere odnose na jačanje tržišnog položaja i kampanje koje vodi država.

“Imamo, na primjer, kampanju koja već traje 26 godina u Hrvatskoj, iza koje stoji država i gdje ona sistematizovano, kontinuirano i vrlo intenzivno promoviše kupovinu domaćih proizvoda i afirmiše prednosti kupovine domaćih proizvoda”, naveo je Đuranović.

On je saopštio da su u Crnoj Gori političari vrlo pasivni sa tog aspekta kupovine domaćih proizvoda.

“Koristim priliku da pozovem i predsjednike države i Skupštine, poslanike, predsjednika Vlade, ministre i gradonačelnike da daju svoj doprinos na različite načine afirmacijom i kupovinom domaćih proizvoda”, rekao je Đuranović.

On je naveo da je i potrošač značajan faktor i može biti presudan za razvoj domaće proizvodnje.

“On odlučuje hoće li kupiti domaći ili uvozni proizvod. Recimo, u Italiji samo imate italijanska vina. U Crnoj Gori imate takođe italijanska vina, ali u Italiji nemate crnogorska vina”, rekao je Đuranović.

U Crnoj Gori, kako je naveo, nije razvijena nacionalna potrošačka svijest ni potrošački ponos.

“Mislim da i naš potrošač treba se ponaša na način da razmišlja i da bude ponosan na proizvode koje kupuje, a to su domaći proizvodi. Za razvoj potrošačke svijesti treba vrijeme, ali država može da utiče jako kroz razne kampanje, da skraćuje to vrijeme”, ocijenio je Đuranović.

On smatra da će vjerovatno doći vrijeme kada će na našim policama dominatno biti domaći proizvodi, sad trenutno su uvozni.

Jako je važno da potrošač shvati kada kupuje domaće proizvode, da taj novac od kupovine ostaje u Crnoj Gori. Kada kupuje domaće proizvode, on investira u sopstvenu državu, u budućnost svojih potomaka i sopstvene budućnosti. A kada kupuje uvozne proizvode, novac odlazi, što znači on investira u drugu državu”, dodao je Đuranović.

On je naveo da značajnu ulogu imaju i domaće trgovinske firme, jer one odlučuju što će prodavati i što će se naći na njihovim policama.

“Trenutna situacija je takva da na policama u trgovinskim firmama dominiraju uvozni proizvodi. U mnogim drugim razvijenim državama je suprotna situacija. Kod nas su pozicije domaćih proizvoda ipak limitirane”, kazao je Đuranović.

On je podsjetio da je poljoprivreda aktivnost obrade zemljišta sa ciljem da se proizvodi hrana.

“Mi smo to zemljište, nažalost, prilično devastirali, betonizirali, tako da u Bjelopavlićima, imate nekih pet, šest fabrika za proizvodnju kamena, odnosno rezanja mermera, kamenih ploča, fabrike plastike, jednostavno pogoni koji, po meni, nijesu smjeli da se nađu na poljoprivrednim površinama. Znači, imamo kontinuiranu devastaciju poljoprivrednih površina, a sa tim smanjujemo šanse da proizvodimo hranu”, ocijenio je Đuranović.

On je ocijenio da bi trebalo donijeti neke zakonske propise koji će spriječiti uništavanje poljoprivrednog zemljišta i pretvaranje u građevinsko i industrijsko, a onda naći način da se usitnjeno zemljište ukrupni i na kraju jako bi značajno bilo investirati u selo.

“U suprotnom, što će se desiti? Desiće se u narednom prirodu da ćemo mi svi živjeti u gradovima, u betonu, da ćemo uvoziti skoro svu hranu, da će ona biti sve više genetski modifikovana. Zdravije hrane biće sve manje i njene cijene će rasti”, kazao je Đuranović.

On je naveo da sada imamo priliku da proizvodimo hranu na zemljištu koje posjedujemo, koje smo dijelom pretvorili u građevinsko, ali ostalo ga je dovoljno da proizvodimo zdravu hranu i da na taj način zadovoljavamo veći ili značajni dio svojih potreba za hranom.

Đuranović je, govoreći o uticaju rasta inflacije, kao i cijena energenata i sirovina na poslovanje, kazao da je Crna Gora uvozno zavisna ekonomija i imamo uvezenu inflaciju, iako se često u novinama koristi ili možda zloupotrebljava da inflacija ima veze sa povećanjem cijena ili nekim programima.

“Stigao je talas inflacije do nas, ali u svakom slučaju nikome ne odgovara. Svi ingredijenti odnosno cijene inputa rastu i normalno moraju da rastu i cijene gotovih proizvoda. Cijene gotovih proizvoda hrane su poraste nekih 40 do 44 odsto i to otežava i rastu cijene inputa. U ovom konkretnom slučaju, cijene stočne hrane”, rekao je Đuranović.

On je rekao da je, na drugoj strani, došlo do porasta cijena gotovih proizvoda i potrošačka korpa postaje skuplja i ne odgovara ni potrošaču.

“U svakom slučaju, vjerujemo da će doći do neke stabilizacije cijena i mnogo je ljepše živjeti u stabilnim nego u tim burnim, nestabilnim vremenima”, smatra Đuranović.

On je, govoreći o Vladinoj odluci o ograničenju marži za više od 500 artikala, kazao da je komentariše sa odobravanjem.

“To je prirodno. To je prva aktivnost Vlade, koja je na svim tim planovima zaštite životnog standarda stanovništva uvezala sa kupovinom domaćih proizvoda. Nije to samo logično da ja podržavam, to treba da podržava svaki potrošač. Vjerujem da je ovo prvi u nizu sistematizovanih aktivnosti na planu afirmacije kupovine domaćih proizvoda”, naveo je Đuranović.

On je, govoreći o Agrobudžetu, koji je vrijedan oko 75 miliona EUR, kazao je da svi moramo imati u vidu da budžetska podrška poljoprivrede ima karakter investicije.

“Kada je Ministarstvo poljoprivrede opredijelilo novac za pomoć za kupovinu steonih junica prošle i pretprošle godine, a ima u budžetu ove godine, povećan je otkup u Crnoj Gori deset odsto. Zato što su ljudi imali priliku da uvezu junice uz subvencije. Ali ta junica će da se oteli, pa će da daje mlijeko. Pa će opet da se oteli, pa ćemo imati još jedno tele. Znači od jedne junice farma se formira. I na kraju ona završava svoj život. Imamo industriju mesa”, objasnio je Đuranović.

On je naveo da to EU dobro zna i zato agrobudžet ne tretira kao trošak, nego kao investiciju.

“To mora da shvati i onaj koji donosi odluke, odnosno Ministarstvo finansija, jer su predstavnici Ministarstva poljoprivrede svjesni toga”, rekao je Đuranović.

Poljoprivreda je, kako je kazao, nisko-akumulativna djelatnost i kapital, po prirodi stvari, ne ide tu.

“On ide u visoko-akumulativne djelatnosti, kao što je proizvodnja nafte ili telefona. Ali, mi ne možemo da doručkujemo telefon niti možemo da pijemo naftu umjesto mlijeka. Nama treba hrana, koju treba proizvesti. E, to je razlog zašto se kroz budžetsku politiku preusmjeravaju sredstva od visoko-akumulativnih ka nisko-akumulativnim djelatnostima, odnosno ka poljoprivredi”, smatra Đuranović.

On je naveo da Agrobudžet čuva životni standard stanovniništa, jer ako se što više izdvaja u Agrobudžet, imaćemo razvijeniju poljoprivredu.

Đuranović je kazao i da se mora voditi računa o vremenskom usvajanju Agrobužeta, jer se tačno zna kada treba saditi krompir, lucerku i sve ostalo.

“Došlo je se do povećanja budžeta i u apsolutnom iznosu nije bio veći nikad. Ali moramo pogledati da nije sve to na teren naših poreskih obveznika. Ima jedan dio koji je grant Evropske unije”, rekao je Đuranović.

Direktna budžetska davanja za poljoprivredu, kako je podsjetio, iznose oko jedan odsto, a učešće poljoprivrede u stvaranju bruto domaćeg proizvoda Crne Gore je nekih sedam odsto plus agroindustrija, primičemo se cifri deset odsto.

“Tako da ovaj budžet će obezbijediti prostu reprodukciju. Po meni, on nije razvojni. Moramo imati mnogo veća budžetska izdvajanja za poljoprivredu”, smatra Đuranović.

Đuranović je suvlasnik kompanije Šimšić-Montmilk, odnosno mljekare Lazine. Na pitanje koje su ključne barijere s kojima se suočio u poslovanju, on je odgovorio da voli proizvodnju i posao kojim se bavi, jer je mlijeko zdrava namirnica.

“Ali, moram da priznam da sad poslije 26 godina prisustva u ovom biznisu, nijesam siguran da bih se ponovo bavio ovim poslom da sam znao kroz šta ću sve proći”, naveo je Đuranović.

Industrija mlijeka je, kako je kazao, nisko-akumulativna djelatnost. Puno se investira na početku, postoje veliki troškovi amortizacije, kao i tekućeg održavanja, a profit je jako mali.

“Ali, u svakom slučaju, vrlo smo uspješni, opstajemo preko dvije i po decenije. Mislim da je osnovna karakteristika kvalitet, kojem poklanjamo posebnu pažnju i to je ono što nas drži. Naši glavni konkurenti su multinacionalne kompanije koje iza sebe imaju investicione fondove koje ulažu milijarde”, rekao je Đuranović.

Đuranović je, govoreći o ključnim rezultatima Odbora, kazao da nije zadovoljan rezultatima koje postižu u PKCG.

“Ja sam dugo predsjednik Odbora udruženja za poljoprivrednu i prehrambenu industriju, puno vremena i truda ulažem, ali rezultatima nijesam zadovoljan. Da li su moja očekivanja ili planovi precijenjeni, ja nijesam siguran, ali ako imamo tako veliki uvoz, to znači da naši rezultati nijesu u granicama onog što smo postavili na početku”, kazao je Đuranović.

On je istakao kampanju Dobro iz Crne Gore koja je bila najsveobuhvatnija i najsistematičnija i da je dala najviše rezultata. Za prepoznatljivost domaćih prehrambenih proizvoda na tržištu je u velikoj mjeri zaslužna ta kampanja.

PKCG nastavlja sa kampanjom Snaga je u svima nama, koja je posvećena jačanju domaće privrede i privrednika. Misija PKCG za ovu kampanju je podizanje svijesti o važnosti crnogorske biznis zajednice, kroz pružanje podrške postojećim preduzetnicima i motivišući buduće liderke, lidere i mlade da se odvaže na preduzetničke korake.

PKCG, kao čvorište znanja i ekspertize, igra ključnu ulogu u pružanju kontinuirane podrške privredi i preduzetnicima.

Takođe, kampanja želi da afirmiše značaj i potencijal snažne sinergije među privrednicima, jer zajednički rad i razmjena znanja omogućavaju bolje razumijevanje izazova i prilika sa kojima se suočavaju. Ova povezanost doprinosi jačanju privredne zajednice, pomažući postojećim subjektima da ostvare bolje rezultate, dok istovremeno pruža podršku mladim i ambicioznim preduzetnicima u ostvarivanju njihovih ciljeva.

Kroz kontinuiranu podršku i promociju sinergije među privrednicima, kampanja Snaga je u svima nama nastavlja da oblikuje bolju budućnost za domaću privredu, stvarajući snažniju, održiviju i povezaniju zajednicu.