Oni ističu, da bi obrok za svu djecu iz materijalno ugroženih porodica trebalo da bude besplatan, nezavisno od toga da li su korisnici socijalne pomoći.

"Socijalna pomoć u Crnoj Gori je izuzetno niska i kreće se od 60 do 120 eura. Od tog iznosa roditelji treba da plate kiriju , struju i ostale račune, obuku i obuju djecu i izdvoje 15 eura po djetetu za užinu u školi. Nemaju njihova djeca ni besplatan prevoz do škole, kao ni pomoć u nabavci školskog pribora u osnovnoj školi a ni besplatnih knjiga za srednju školu. Da ne pominjemo školske izlete i polu i maturske proslave", navode u saopštenju iz Banke hrane.

Veliki broj porodica, kako dodaju, ne prima socijalnu pomoć jer su potencijalni nasljednici imovine koja nema vrijednost ili se nalazi na područjima gdje je život neuslovan, a ne može se prodati.

"Postoje porodice koje koriste penziju koja je izuzetno niska i koja ne omogućava normalan život. Veliki broj samohranih roditelja ima rješenja o alimentaciji koju dobijaju neredovno ili je veoma niska. Alimentacija je razlog da nemaju uslova za socijalnu pomoć. Porodice čiji članovi evidentirani na Zavodu za zapošljavanje nemaju mogućnost korišćenja ni benificija, koje imaju korisnici MOP-a. Mnogo je porodica koje primaju male plate i koje ne mogu da izmire troškove kirije, računa za struju i obezbijede redovan obrok svojoj djeci. Svi oni imaju i problem sa nabavkom ogrijeva za zimu i adekvatne obuće i odjeće za djecu", ističu iz Banke hrane.

Oni smatraju da obrok za svu djecu iz materijano ugroženih porodica treba biti besplatan nezavisno od toga da li su roditelji korisnici socijalne pomoći, dodajući da su zvaničan zahtjev za uvođenje besplatnog obroka poslali Ministrastvu prosvjete još prije mnogo godina i na žalost, kako kažu, nikada odgovor nisu dobili.

"Zahvaljujući odbornicima opštine Bar, koji su poslušali našu preporuku, osnovnoškolci u tom gradu, koji su korisnici socijalne pomoći su imali besplatnu užinu u prošloj školskoj godini. Naša država nema mjere prevencije siromaštva, pa ni siromaštva djece, pa tako u Crnoj Gori čak 40% djece živi u domaćinstvima koja su u riziku od siromaštva. Mehanizmi koje imamo na raspolaganju: socijalna pomoć, jednokatna novčana pomoć, dječiji dodatak, porodiljska nadoknada,male subvencije za struju, su se pokazali kao nedovoljni za rješavanje probleme siromaštva na dugi rok", navode u saopštenju, dodajući da kao primjer za to imaju brojne porodice kojima Banka hrane pomaže od svog osnivanja 2010. godine, a i danas to čini.

"Koliko nam treba još vremena da shvatimo da ćemo ciklično siromaštvo smanjiti ukoliko stimulišemo djecu iz socijalno ugroženih porodica da se školuju do sticanja prvog zvanja. Preventiva je ključ za umanjenje siromaštva. Minimalno što moramo učinjeri za siromašne sugeađane je :besplatna užina, knjige i prevoz do škole, stipendiranje i prioritet pri zapošljavanju.


Volonteri Banke Hrane su uočili da veliki broj socijalno ugroženih sugrađana živi u stambenim objektima, koji ne zadovoljavaju minimum egzistencijalnih uslova , i koji ugrožavaju zdravlje i bezbjednost porodica, te da je urgentno potrebno pokrenuti široku akciju da se obezbijedi stambeno zbrinjavanje najugroženijih.

"Ne smijemo dozvoliti da rješavanje stambenih uslova funkcionera koje katkad bude i po više puta , bude prioritet naše države na štetu osiromašenih građana. Jednoroditeljske porodice nijesu u sistemu socijalne zaštite prepoznate kao ranjiva kategorija koja zahtijeva posebnu podršku. Alimentacioni fond je jedan od načina da se ublaži stanje u kojem se oni nalaze. Prioritet u zapošljavanju je jedna od mogućnosti kako porodici dati podršku i perspektivu za normalan život. Podrška u zbrinjavanju djece dok su roditelji na poslu je prepoznata kao važna i kod međunarodnih posmatrača socijalnih prilika kod nas", kazali su iz Banke hrane, pozivajući nadležne drzavne organe, a posebno Ministarstvo rada i socijalne politike da u najkraćem roku pokrene inoviranje Staregije za borbu protiv siromastva i da se ona uskladi sa novonastalom situacijom .

"Siromaštvo u Crnoj Gori postaje strukturni problem , a zbog sve većih razlika izmedju bogatih i siromašnih širi se dominantan osjećaj nesigurnisti i nepravde. MONSTAT je iznio podatak da je za hranu potrebno minimum 256 eura mjesečno, odnosno po osobi za sve obroke dnevno oko 2 €. Iako je nemoguće prehraniti se sa dva eura, mnogi stanovnici Crne Gore nemaju ni ta dva eura po osobi za hranu, na žalost. Ništa od onoga za šta se zalaže Banka hrane, desetu godinu nije realizivano", navode u saopštenju.

Nema novca za socijalno ugrožene :

-za socijalne stanove
-za besplatnu užinu u školama
-za besplatnu autobusku kartu
-za besplatne knjige i školski pribor
-za besplatne kolovat sate struje
-za besplatan vrtić
- za dječije dodatke
- besplatne školske izlete
-besplatne polu i maturske večeri
-pokretanje alimentacionog fonda
-bolju zdravstvenu zaštitu
-pomoć u regulisanju kreditnih zaduženja
- za ozbiljnu jednokratnu pomoć kakvu njihovi funkcioneri dobijaju ( narod dobija najčešće 20-30-50€)
- povoljne kredite da porodične biznise
-prioritet pri zapošljavanju socij. ugroženih
- socijalne prodavnice i Narodne kuhinje u svim većim gradovima itd.

Kako ističu, neke od ovih prava ostvaruju korisnici socijalne pomoći kao što su: besplatne knjige za osnovnu školu, besplatan vrtić, dječiji dodatak, subvencija za struju do 30€.

"Ostali se moraju” snalaziti” kako kažu zaposleni u sferi socijale. Na koji način, pitamo se: Opremiti đake za školu?Obezbijediti užinu i prevoz do škole? Grijanje ...? A to su samo neki od problema koje prate iz godine u godinu ove porodice. Nezainteresovanost naše države za problem siromaštva je nejasan uprkos globalnoj težnji da države članice UN stave pod kontrolu siromaštvo. Smanjenje broja ljudi izloženih siromaštvu i društvenoj isključenosti u EU je jedan od glavnih ciljeva strategije Evropa 2020.", zaključuje se u saopštenju Banke hrane.