Foto: Aleksandar Jovanović

Njegovo obraćanje prenosimo u cjelosti:

Šta smo dopustili?

Učitelji, nastavnici i profesori sjede na zemlji ispred opštine u Budvi, moleći za krov nad glavom? Može li jedan grad i jedna zemlja da padnu niže od toga? Šta smo to dopustili, da oni koji su nas dočekivali u osnovnoj školi kao djecu, potom u srednjoj kao tinejdžere, učili nas, pomagali da pronađemo i izgradimo sebe, savjetovali, podržavali, ocjenjivali; oni iz čijih ruku i sa čijim poukama smo odlazili na fakultete, sada štrajkuju glađu? Situacija djeluje kao kraj morala. Budvani, hoće li biti neprijatno na jesen, kada im budete predavali djecu. Kako ćete ih pogledati u oči? Ili kada se sa njima budemo nalazili na proslavama mature? A nismo im pomogli kada je to bilo potrebno.

Prezreli smo ih. Ignorisali. Koliku samo odgovornost tražimo od njih i oni je nose sa radošću. Svaka mlada osoba koja iz te ustanove ode na fakultet dokaz je njihovog truda i Ljubavi. Puno je dokaza. Puno je Budvana po regionu i Evropi koji postižu uspjehe. Puno je roditelja u Budvi ponosnih na uspjehe svoje djece. Mnogi od tih roditelja danas okreću leđa profesorima koji njihovu djecu vode 12 najosjetljivijih godina. Ali na ovim prostorima se već odavno ne njeguje prosveta već zaborav.

Ipak ne zaboravimo da okrećući leđa profesorima, okrećemo leđa svojoj djeci. Na toj livadi su nam roditelji, drugi roditelji, ostavljeni, poniženi, povrijeđeni. A mi zatvaramo oči. U svakom normalnom društvu cijeli grad bi se okupio i podržao ih, jer svako normalno društvo je zahvalno prosveti. Gdje smo mi? „Oprostite profesori, sezona je.“ Gdje ste, lokalni i republički političari, poslanici, odbornici, ministri, predsednici? Na skupštinama, donosite odluke kojih sada treba da se stidite; stidite se svakog zalogaja koji progutate, sve dok profesori gladuju i provode noći u šatorima! Čujete li crveni alarm! Šta čekate? Da neko od njih iznemogne od gladi? Ili da ih ismijavate ako shvate da je pretežak korak na koji su se odlučili, te odustanu? Ne iskušavajte ih, ne puštajte ih da se bore glađu, štrajk glađu ne služi da bi se gladovalo, nego da bi se reagovalo. Reagujmo! Pomozimo, stanimo iza njih, podržimo ih! Pokažimo zahvalnost i poštovanje profesorima i prosveti. Čuvajmo ih jer kroz njih čuvamo svoju djecu.