Selo na čelu brda. Čelobrdo ga od pamtivijeeka zovu. Uskim putem od drevnog manastira Praskvica iznad Miločera, penjete se na jedinstveni vidikovac odakle "puca" pogled na najlepši dio južnojadranske obale. Na velikoj zaravni, odakle se ne vidi more, na nadmorskoj visini od oko 300 metara, u podnožju paštrovske planine, seoske kuće. Obnovljene uglavnom trudom mještana koji se uveliko vraćaju starim ognjištima i vrtačama koje su uzorali.

Ovdje su potomci tri poznata bratstva plemena Paštrovići: Mitrovići, Mikovići, Kažanegre. Dok su njihovi đedovi pečalbarili u rudnicima Amerike, sinovi su živjeli ovdje od poljoprivrede i stočarstva. A onda je šezdesetih godina turizam koji je uveliko kročio na biserne plaže Miločera i Svetog Stefana, odveo mještane uz samo more gdje su sagradili nove kuće. I počeli novi život - turistički.

Stare kuće su mahom napustili, imanja su godinama bila u korovu i drači. A onda, tokom poslednje dvije decenije, život su počeli da vraćaju unuci. Neki su u penziji, no tu su i mlađi koji su još aktivni. Danju su u selu, a noću se vraćaju u svoje domove uz obalu.

I mještani i drage komšije koji su od starosjedioca kupili kuće i zemlju, gradili su tako da se potpuno očuva ambijent Čelobrda. Ovdje nijesu stigli džinovski bageri i kranovi, kamen je dobio primat nad sivim betonom.

Čelobrđani su napuštenoj zemlji vratili život lozom,smokvama, maslinama..Ponajlepši je mještani kažu, vinograd Milenka Mitrovića, koji je zasadio staru sortu "lisicu", od koje se pravi čuveno paštrovsko vino.

Bude i malo povrća, tek za kuću. No, uglavnom se posluje oko voća, uspijeva ovdje i kruška i jabuka, nar, ima i pokoja šljiva... Ovdje se miješaju kontinentalna i primorska klima, vazduh je svjež i idealno je za pobjeći od gradske gužve i zagađenja.

Mještani su složni u svim akcijama. Dosta toga su uradili zajedničkim trudom, a i planovi su im ambiciozni. Na samom vidikovcu ispod kojeg se pjenušaju morskitalasi, namjeravju da podignu hram. Posvećen je svetom Stefanu Štiljanoviću, posljednjem paštrovskom knezu i posljednjem srpskom despotu, koji je umro u Sremu.


Foto: Ivan Čučuk

Paštrovići su bogati srednjovjekovnim manastirima i crkvama. Na oko 300 metara lijevo od sela je ženski manastir Rustovo. Uz staru crkvu, podignuta je nova, u ruskom stilu, od drveta, posvećena carskoj familiji Romanov.

Od manastira Praskvice, koji se nalazi uz magistralni put, vodi i pješačka staza do Čelobrda. Nju je još u 19. vijeku sagradio ličnim trudom zagonetni Rus Jegor Stroganov, koji je iz Rusije pobjegao poslije dvoboja u kojemu je branio čast svoje kćerke.

Živio je u ovom manastiru, gdje je i umro, pošto ga je tu, poslije godina traganja, našla njegova miljenica, koja je preobučena u kaluđersko odijelo stigla u manastir. Na vrhu brda je spomenik Stroganovu.


Foto: Ivan Čučuk

Čelobrdo je omiljeni vidikovac mještana, a za njega su čuli kako domaći tako i strani turisti. Ne zna se da li je pogled na pučinu dok se ljubi sa zalaskom sunca sa Čelobrda ljepši tokm ljetnjih ili zimskih mjeseci..Ali jedno je sigurno najljepši poljubac Sunca na zalasku i plave pučine događa se baš ovdje, gotovo svakog dana.