Nizom komemorativnih svečanosti u svijetu se obilježava deseta godišnjica od razornog zemljotresa koji je pogodio zapadnu obalu Indonezije.

Dan nakon Božića 2004. godine, dva sata iza ponoći po srednjoevropskom vremenu, na morskoj dubini od oko 30 kilometara registrovan je jedan od najjačih zabilježenih zemljotresa u istoriji. Potres čiji je epicentar bio na 160 kilometara zapadno od obale Sumatre uzrokovao je cunami koji se počeo širiti Indijskim okeanom.

Energija koju je zemljotres oslobodio jednaka je jačini 1.500 atomskih bombi bačenih na Hirošimu. Vodeni stub koji je načinio kretao se kroz okean brzinom od 500 do 1.000 kilometara na sat. Prilikom približavanja obalama cunami je počeo usporavati na brzinu od tek desetak kilometara na sat pri tome praveći visoke i snažne talase.

Talasi su pri kontaktu sa obalom iznosili i do 30 metara, a vrijeme koje je bilo potrebno da dođe do destrukcije na priobalnim područjima iznosilo je od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon zemljotresa. Silina talasa prouzrokovala je da voda uđe i do dva kilometra unutar kopna.

Upozorenje na cunami praktično nije postojalo jer 2004. godine sistem za detekciju nije postojao. Jedna od rijetkih lokacija gdje je evakuacija izvršena bilo je indonezijsko ostrvo Simeulue. Zahvaljujući pamćenju cunamija iz 1907. godine mještani su, nakon što su osjetili zemljotres, krenuli prema uzvišenjima.

Jedna plaža na Tajlandu uspješno je evakuisana nakon što je djevojčica Tili Smit upozorila na mogućnost cunamija. Desetogodišnja Smit je prije dolaska na odmor sa roditeljima učila kako prepoznati znakove dolaska cunamija.

Domorodačka plemena su gotovo po pravilu uspješno evakuisala svoje stanovništvo, a zbog predanja o velikim talasima koji dolaze nakon potresa. Plemena Onge i Andamani pretrpjela su manje gubitke i štetu zahvaljujući znanju koje je prenošeno s koljena na koljeno.

Kako je većina stanovništva, uključujući i turiste, bila nespremna na vodenu kataklizmu, prema podacima Američkog geološkog instituta poginulo je 227.898 ljudi. Prema tome, sumatranski zemljotres jedan je od najsmrtonosnijih potresa u pisanoj istoriji, a cunami koji je izazvao najveća je zabilježena tragedija ove vrste.

Više od 10 miliona građana ostalo je bez krova nad glavom. Indonezija je pretrpjela najveće gubitke i štetu, a pored nje na udaru su bili Šri Lanka, Maldivi, Indija, Tajland i Somalija.

Jedna trećina mrtvih bili su djeca, a poginulo je četiri puta više žena nego muškaraca. Poginulo je više od 9.000 turista koji su dolazili uglavnom iz Evrope, tačnije iz Skandinavije. Evropska zemlja sa najviše žrtava bila je Švedska sa 543 mrtvih.

Odgovor svijeta rezultirao je jednom od najvećih humanitarnih akcija u istoriji. Prvobitna količina novca sakupljena od svjetskih vlada i humanitarnih organizacija iznosila je enormnih 14 milijardi dolara.