Ilustracija, Foto: Pixabay

Djeca koja su spavala oko sedam sati ili manje kada su imala oko devet godina imala su dva i po puta veću vjerovatnoću da će imati nesanicu u mladosti, u prosjeku 24 godine, u poređenju sa učesnicima koji su normalno spavali tokom djetinjstva, prema novoj studiji objavljenoj u časopisu "Pediatrics".

Oni koji su imali nesanicu tokom adolescencije, u prosjeku 16 godina, imali su pet i po puta veći rizik da se njihovi simptomi nesanice pogoršaju u poređenju sa adolescentima koji su normalno spavali.

Autori studije rekli su da je njihovo istraživanje prva dugoročna studija koja opisuje razvojne putanje simptoma nesanice u djetinjstvu do odraslog doba subjektivnim i objektivnim mjerama, prenosi CNN.

"Na osnovu naših i drugih ranijih studija, nijesmo očekivali da će simptomi nesanice opstati kod oko 40 odsto ove djece od otprilike devete godine, pa sve do mladosti kada su napunili 24 godine", rekao je glavni autor studije Hulio Fernandez-Mendoza iz odbora kliničkih psihologa sa sertifikatom za bihejvioralnu medicinu spavanja i direktorom programa bihevioralne medicine spavanja na "Penn State Health" i "Penn State College of Medicine".

"Ne treba očekivati da će simptomi nesanice u djetinjstvu nestati, bar kod značajnog dijela djece. Trebalo bi da smatramo adolescenciju kritičnim razvojnim periodom kada bi simptomi nesanice mogli da se pogoršaju i pređu u hronično kliničko stanje", kaže Fernandez-Mendoza.

Tokom prve posjete laboratorije učesnika između 2000. i 2005. i druge posjete između 2010. i 2013. godine, istraživači su pratili njihov san od gašenja svjetla, od 21 do 23 sata, pa dok se svjetlo ne upali, od 6 do 8 sati ujutru, koristeći polisomnografiju, test koji bilježi moždane talase, nivo kiseonika u krvi, broj otkucaja srca, disanje i pokrete nogu i očiju tokom spavanja.

U trećem istraživanju, koje je obavljeno između 2018. i 2021. godine, svi učesnici su dostigli punoljetstvo i izjavili su da obično spavaju između tri i po i 11 sati dnevno.

Ranjivost spavanja djece

Uporni simptomi nesanice u prelasku u adolescenciju uglavnom su bili determinisani faktorima ponašanja ili su bili biološki ranjiviji tokom razvojnog perioda adolescenata, napisali su autori.

Ljudi sa nesanicom imaju tendenciju da provode previše vremena u krevetu ili rade druge stvari u krevetu koje nijesu samo spavanje, što su ponašanja koja su vjerovatno naučena ranije, rekao je Fernandez-Mendoza.

"Međutim, jedan od glavnih mehanizama nesanice je hiperpobuđenost, shvaćena kao biološka disregulacija simptoma stresa i moždanih centara koji kontrolišu uzbuđenje/budnost", objasnio je on.

Poznato je da adolescenti imaju ovu vrstu hiperpobuđenosti. Drugi faktori kao što su pol, rasa ili etnička pripadnost i socio-ekonomski status takođe mogu da utičati na simptome nesanice.

Upravljanje i liječenje simptoma nesanice

Studija naglašava potrebu da se nesanica u djetinjstvu riješi "ekspeditivno i pokuša da se uhvati u koštac sa problemima koji mogu da dovedu do nesanice ili lošeg sna", rekao je dr Robin Lojd, pedijatar za medicinu za spavanje na klinici Mejo, koji je bio uključen u studiju.

"Vidimo nesanicu sa ne samo fizičkim izazovima već i izazovima mentalnog zdravlja", rekao je dr Lojd.

On je dodao da "postoji dvosmerni odnos, u tome što ljudi koji imaju više problema sa mentalnim zdravljem imaju više problema sa spavanjem. Ljudi koji imaju više problema sa spavanjem imaju više problema sa mentalnim zdravljem."

Fokusiranje na "dobre navike i ponašanja koja možemo da kontrolišemo, posebno u djetinjstvu i adolescenciji, samo će, kada dete odraste, izroditi dobro ponašanje i pozitivne navike", dodao je dr Lojd.

Ako imate tinejdžera koji je uvijek umoran, to nije u redu, rekao je Lojd. Nemojte pretpostavljati da su oni samo bezobzirni spavači - mogli da budu iscrpljeni jer imaju poremećaj sna ili cirkadijalnog ritma ili probleme sa mentalnim zdravljem koji utiču na san.

Roditelji, nastavnici i pedijatri treblo bi odmah da se pozabave ovim znacima.

"Uvijek se konsultujte sa pedijatrom i zdravstvenim radnicima, ako ih ima", rekao je Fernandez-Mendoza.

Postoje "bezbjedne bihejvioralne terapije zasnovane na dokazima koje su efikasne i mogu da se primijene uz nadzor obučenog kliničara kako bi njihova djeca spavala samostalno bez otpora pred spavanje ili potrebe roditelja da spavaju u sobi".