Ilustracija, Foto: Pixabay

Psihološknja tvrdi da se toliko toga govori o ovoj temi, a jako malo zna.

“Ono što jeste poznato sa sigurnošću jeste da se veliki broj podražaja i stimulacija na šarenom ekranu, zaista teško može reprodukovati u spoljašnjem svijetu. Pa to je jedan od najlakše shvatljivih razloga, zašto djecu ekrani toliko privlače“, priča Babićeva.

Kako sagovornica kaže, jedan od razloga za prekomjerenu upotrebu telefona, jeste to što roditelji ne mogu da se ponesu sa izazovima modernog vremena.

Ona govori da roditelji radije pribjegavaju instant rješenjima, zbog umora i iscrpljenosti koje donosi brzi način života. Zato je uvijek prva opcija dodati djetetu telefon, a ne izvesti ga u park, gdje će provesti kvalitetno vrijeme u društvu ili samo.

“Ipak, treba obratiti pažnju na to da neke aktivnosti zahtijevaju skoro isto zalaganje od strane roditelja, a za djecu imaju mnogo više benefita. Umjesto protraćenog vremena na društvenim mrežama, djeci treba dati slobodu“, sugeriše Marija Babić.

Psihološkinja govori da je odlazak u prirodu ili šetnju uvijek dobro rješenje, a kreativne radionice su uvijek dobrodošle u koliko se mogu priuštiti.

“U tmurnim danima to mogu biti aktivnosti koje podstiču kreativnost, poput plesa, igre i muzike“, saopštava ona i dodaje da je potrebno puno manje mašte nego što mislimo.

Mišljenja roditelja na ovu temu su podijeljena. Slavica Otašević objašnjava da njena djeca imaju ograničen pristup telefonu, a razlog je jer su još uvijek mali. “Suprug i ja im kontrolišemo vrijeme provedeno na Jutjubu. Dozvoljeni su samo crtani filmovi pred spavanje“, kaže ona.

S druge strane, veliki broj roditelja iz praktičnih razloga dozvoljava upotrebu mobilnih telefona. Neki od razkoga jesu nedostatak vremena, umor i iscrpljenost.

Psihološkinja pojašnjava da su posledice korišćenja mobilnoih telefona individualne.

“Kako razlike zavise od mališana, posledice mogu biti u vidu: otuđenje, zaravnjanje u ponašanju, loša motivacija, slabije pokretanje na akciju i agresivno pojačana otuđenost“, komentariše sagovornica.

Marija Babić tvrdi da su roditelji svjesni ovog problema, ali kada dođe do konkretnog momenta u kom je potrebno odlučiti, ipak pribjegavaju suprotnoj opciji. Uz rečenicu “Znam da ne bi trebalo, ali...“

“Kako su neki problemi aktuelniji, roditelji sve manje traže pomoć, kada je riječ o ovoj temi“ pojašnjava ona i dodaje da se dešava da mnogi problemi proizilaze iz ovoga.

Psihološkinja poručuje roditeljima da je određeno vrijeme provedeno na telefonu u redu, ali uz kontrolu šta i koliko mališani gledaju.

“Ostavite i vi svoje telefone i idite da radite nešto zabavno sa vašom djecom. Naravno, koliko to vaše obaveze i organizacija dozvoljavaju. Nijesmo čarobnjaci, ali uvijek možemo bolje“, zaključuje psihološkinja Marija Babić.

(RTCG)