Dr Raičević,Foto: Printscreen/TV Budva

Profesor Raičević je, gostujući u "Jutrom iz Budve" naglasio da produženje životnog vijeka, koje donosi napredak medicine, dovodi do porasta broja pacijenata sa kognitivnim poremećajima.

"Samo u Srbiji, prema popisu iz 2011. godine, više od 27% ljudi ima više od 65 godina, a demencija se značajno povećava sa svakih pet godina nakon te dobi," istakao je dr Raičević, naglašavajući da se već sada suočavamo sa "tihom epidemijom" ove bolesti.

Važnost ranog prepoznavanja i prevencije

Profesor Raičević je naglasio da postoje različiti oblici demencije, uključujući one koje su lečive, poput onih izazvanih hormonskim poremećajima, šećernom bolešću ili infekcijama. Međutim, većina slučajeva odnosi se na hronične neurodegenerativne procese, kao što je Alchajmerova bolest, za koje medicina još nema lijek.

"Naša terapija trenutno može samo da uspori progresiju simptoma i da pacijentima pruži nekoliko mjeseci kvalitetnijeg života. Ali, bez obzira na to, mi kao društvo moramo da pronađemo način da im omogućimo dostojanstveno i humano bivstvovanje," rekao je prof. Raičević.

Briga o pacijentima i apel za podršku porodicama

Govoreći o brzini i poteškoćama modernog života, profesor je istakao da briga o pacijentima sa demencijom zahtjeva angažovanje čitavih porodica, što često postaje prevelik teret.

"Da bi se zbrinuo jedan pacijent sa demencijom, potrebno je da se angažuje pet članova porodice u punom radnom vremenu. U današnjem tempu života, ljudi nemaju vremena ni za sebe, a kamoli da se posvete ovakvom zadatku. I onda se javlja neki novi aspekt savremenog života da mi gubimo empatiju za najbliže. To je jedna igra u kojoj je gubitnik uvijek zdrava osoba", rekao je Raičević.

Zbog toga je apelovao na društvo i zdravstvene sisteme da razviju mreže ustanova koje bi pružale podršku pacijentima i njihovim porodicama.

"To mogu biti domovi za stare ili hospisi, ali moramo naći rješenje jer su to naši najbliži. Ne smijemo ih prepuštati ustanovama u kojima nema nikakvog socijalnog života," istakao je on.



Raičević je dodao da je moguće stvoriti humanu atmosferu uz relativno mala ulaganja, uz osnovne zdravstvene parametre. U ovim centrima bi trebalo da budu prisutni stručnjaci, poput vaskularnog hirurga, medicinske sestre i ljekara obučenih za rad sa pacijentima s kognitivnim poremjećajima.

Profesor je posebno naglasio važnost socijalnog kontakta u prevenciji i spriječavanju daljeg propadanja kognitivnih funkcija.

„Ljudi koji osjete prve znake kognitivnih problema treba da slušaju muziku, rješavaju probleme, igraju šah ili sudoku. Sve to treba da im se omogući na jedan, što bi se reklo, način da se ne troši vrijeme, jer nemamo mi neograničene resurse", zaključio je on.


D.B.