dr Vasko Roganović, Foto: portal RTV Budva

Tekst prenosimo integralno:

Svjedoci smo epohe savremenog svijeta koji se suočava sa ozbiljnim posledicama pandemije virusom Covid 19 i to na više nivoa: medicinskom, društvenom, finansijskom, organizacionom, psihološkom… Ono što je upadljivo od samog početka ove pandemije je stvaranje otpora i povećanje nepovjerenja nestručne javnosti o porijeklu virusa, sigurnosti vakcina, „čipovanju“…

Ako opisano posmatramo iz psihološkog ugla: na polju očekivanih reakcija koje prate pojave kao što je pandemija tj. stanja životne i zdravstvene ugroženosti ( anksioznost, osećaj neizvjesnosti za ishod liječenja ili mogućnost inficiranja , panični strah, otežano funkcionisanje, egzistencijalne neizvjesnosti …) imamo i jednu novu pojavu kao što su paranoične interpretacije, strahovi, „ teorije zavjere“ i kvalitativno drugačiji oblik anksioznosti …. Opisani simptomi su u temelju poljuljali povjerenje ljudi u sigurnost vakcina, ugrozili preventivne mjere i dodatno doveli do uvećanja psihološkog opterećenja tj. degradacije psihološkog zdravlja ljudi.


Ilustracija, Foto: DZ Budva

Kada se analiziraju očekivane psihološke reakcije tokom pandemije: anksioznost, strahovi, panični proboji, socijalna izolacija, hipohondrijske fiksacije, nesanica, briga za bližnje mora se konstatovati da veliki boj ljudi po prvi put se suočava sa novim iskustvom a to je neizvjesnost da li će preživjeti, bojazan za sopstveni život i nepredvidljiv ishod liječenja. Kada se tome dodaju somatske tegobe ( zamaranje, tahikardija, nedostatak vazduha, nesanica…), možemo zaključiti da je Covid epoha donijela izvjestan “psihološki test opterećenja“, gde su se pokazali svi potencijali nečije ličnosti, copyng tehnike, mehanizmi odbrane, sposobnost reagovanja u kriznim situacijama ili naprotiv deklanširali sve slabe tačke i ispoljili razni oblici patološkog reagovanja.

Po ozbiljnosti kliničke slike, ističe se kategorija pacijenata koji su izgubili jednog ili više članova porodice od Covid infekcije te se kod njih razvija akutna reakcija na stres, poremećaji prilagođavanja ili fenomenologija posttraumatskog stresnog poremećaja. Uloga stučnjaka iz oblasti psihologije i psihijatrije veoma je važna jer u neliječenim slučajevima posledice mogu biti povećana suicidalnost, trajniji oblici psihičkih poremećaja kao što je anksioznost i depresija, razvoj zavisničkog ponašanja (alkoholizam, tabletomanija…), stečeni poremećaji ličnosti…

U skladu sa opisanim slučajevima i tretiranjem mentalnog zdravlja kao resurs koji pokreće život ali takođe i resurs koji može da se degradira, ošteti i umanji, savjetodavno je da pacijenti definišu svoje tegobe (priznaju njihovo postojanje) i obrate se timu stručnjaka koji mogu da pomognu, ispolje solidarnost, razumijevanje i prevashodno pruže stručnu pomoć.

U nekim slučajevima je dovoljna psihološka podrška ali kada taj nivo pomoći nije dovoljan, stručni tim psihijatara sa upotrebom medikamenata iz te sfere (anksiolitici, antidepresivi, hipnotici…) pomažu u prevazilaženju opisanih simptoma do konsolidacije zdravstvenog stanja, te je poziv u tom smislu otvoren svima da se obrate za pomoć. Kao i uvijek do sada oživljeni duh solidarnosti i zajedništva je donosio najblistavije pobjede u našoj istoriji, što će biti i uvom slučaju, nadamo se.