Ilustracija, Foto: Pixabay

Optimizacija cirkadijalnog ritma

Naša osjetljivost na svjetlo je najniža kada se probudimo. Brojne studije su pokazale da način na koji provodimo prvih sat vremena od buđenja može da poveća ili smanji šanse za dobar san.

Jutarnje svjetlo govori sloju neurona iza naših očiju da je vrijeme da krenemo, a ujedno i smanjuje proizvodnju melatonina - hormona zbog kog se osjećamo pospano i koji nam pomaže da spavamo noću.

Ali, udar jutarnjeg svjetla takođe "javlja" kortizolu da nam preplavi tijelo, da nas probudi, da nam energiju i osnaži nas.

U idealnom slučaju, nekoliko minuta jutarnje šetnje trebalo bi da prođe bez naočara za sunce, osim ako nije baš vedar dan.

Jutarnja svjetlost takođe podstiče tijelo da proizvodi serotonin, hemikaliju koju proizvode nervne čelije zbog koje se osjećamo dobro.

Poboljašava zdravlje srca i krvnih sudova

Jutarnja svjetlost ima puno potencijala i može da učini mnogo više od toga što će da nas razbudi i pomogne nam da zaspimo.

Ranojutarnja šetnja takođe štiti srce. Nedavna studija kaže da jaka svjetlost može da zaštiti i poboljšati kardiovaskularno zdravlje jačanjem specifičnog gena koji jača krvne sudove i smanjuje rizik od srčanog udara.

Naučnici su već uočili vezu između svjetlosti i srčanih bolesti, pa su primijetili veću učestalost srčanih udara tokom zimskih mjeseci.

Ova studija je otkrila i da su učesnici koji su bili 30 minuta na intenzivnom svjetlu između osam i trideset i devet sati, pet uzastopnih dana, imali povišene nivoe proteina zvanog PER2.

Ovaj protein je ključan za postavljanje cirkadijskog ritma, poboljšanje metabolizma i jačanje krvnih sudova. Ranije verzije istog eksperimenta na slijepim miševima otkrile su da jako svjetlo nema nikakvog efekta, što pokazuje da ključnu ulogu imaju naše oči.

Podstiče metaboličko zdravlje

Studija iz 2012. pokazala je da su žene koje su svaki dan u osam ujutro brzo hodale 45 minuta bile aktivnije u drugom dijelu dana. Takođe su manje reagovale na slike hrane.

Ovo je bilo jedno od prvih izvještaja koji je utvrdio da nas vježbanje puni energijom, a istovremeno potiskuje naš apetit.

Pojedini istraživači misle da jedemo manje nakon vježbanja jer žustri pokreti podižu tjelesnu temperaturu i aktiviraju neurone hipotalamusa, koji nam pomažu da kontrolišemo unos hrane. Kao što jedemo manje kada je napolju toplo, tako jedemo manje kada nam se tijelo zagrije hodanjem.

Ali, novija teorija tvrdi da jedemo manje nakon što smo aktivni zbog hormona zvanog faktor diferencijacije rasta 15 (GDF-15), koji tijelo proizvodi kada se krećemo. Dva sata kretanja mogu da prouzrokuju peterostruko povećanje nivoa GDF-15.

Istraživači znaju da GDF-15 potiskuje apetit kod glodara i majmuna i sada istražuju njegove efekte na ljudskim bićima, piše Mind Body Green, prenosi 24 sata.hr.