Branimir Džoni Štulić, Foto: Petar Peca Popović

Nekadašnji voditelj Radio Beograda 202 i muzičar Vlada Džet Janković je ocijenio da u domaćem rokenrolu “imamo nekoliko autora koje veličamo preko svake mjere, ali Džoni je jedan od rijetkih koji je zaslužio sve što se kaže njemu u prilog”.

“Dočekati 70. godina je impresivno, pogotovo u toj profesiji. Džonijev rad je odavno sumiran, nije Bog zna šta novo i kvalitetno dao u posljednje vrijeme. Lijepo što je zaokružio tu cifru i što je još tu”, rekao je autor uticajne Eks ju rok enciklopedije Petar Janjatović.

Rođen u Skoplju 11. aprila 1953. godine, kao djete oficira, Štulić se sa porodicom preselio u Zagreb, gdje je upisao Filozofski fakultet, kog nikad nije zavšio.

Tih godina je pisao pjesme, svirao na ulici i po žurkama, bezuspješno ih pokušavao snimiti sa muzičarima koji su kasnije osnovali “Film”, a čak je i sam bio par nedelja član Parnog valjka koji je potom objavio njegovog “Jablana” i “Kad Miki kaže da se boji”.

Štulić se konačno pročuo na jugoslovenskoj sceni predvodeći kao autor, pjevač i gitarista zagrebačku Azru, čiji je odavno legendarni prvi singl “Balkan/A šta da radim” objavljen 1979. godine, u produkciji valjkovog gitariste Huseina Hasanefendića Husa.

Štulićev kult se održao i poslije prestanka sviračkih aktivnosti, a do prije 15 godina mogao je da zalijepi jedan plakat na Terazijama i da napuni Marakanu, smatra Janković.

Prema njegovim riječima, na prostoru bivše Jugoslavije teško da će se ponovo stvaralački pojaviti neki novi Štulić, Bora Đorđević, Drago Mlinarec ili Momčilo Bajagić Bajaga, jer su sada u muzici samo “igrači za jedno poluvreme”.