Kada vam neko kaže termin kućni ljubimac, većina vas će vjerovatno prvo pomisliti na psa, mačku ili pak pticu u kavezu, ali Božo Radović iz Budve već 11 godina u svom domu ima pitona, koji je kako kaže, odavno prestao da bude kućni ljubimac, on je član porodice. Kako ističe, sa 14 godina je prvi put bio u prilici da vidi farmu pitona, i od tada je zavolio te životinje.

„Skupili smo sve papire za njega, koji su koštali dodatno još kao on i više od toga. Porodica ga je zavoljela zato što je bio veličine slamčice za sok, što je simpatičan, sladak… Tako mali nošen na rukama, narednih mjeseci postaje atrakcija za sve ljude koji ga primjete, za sve koji nas poznaju, i od tada on postaje dio porodice“, kazao je Božo za Kolektiv.me.

Piton po imenu Fantom, dugačak je 5m i 20 cm, i sada ima blizu 100 kilograma. Kako kaže Božo, odlučio je da piton bude porodični kućni ljubimac, a vrlo brzo su ga zavoljeli i njegova supruga i sin, i ta ljubav traje više od deceniju.

“Moja obaveza je da sve oko njega počistim, ne uznemiravam ni suprugu ni sina. On je dio moje porodice i ja sam taj koji ga je donio. Nije on odabrao nas, nego sam ja odabrao njega te je red i da vodim računa o njemu”, dodaje Božo.

Kada u kući nema gostiju, piton ima potpunu slobodu kretanja, ali, kada neko dođe, zarad gostoprimstva, piton Fantom boravi u svojih 16 kvadrata.



S obzirom da je riječ o pitonu, tu je potreban i poseban jelovnik, a kako objašnjava Božo, za nabavku hrane je potrebno mnogo truda, i to od Zagreba, Splita, pa čak do Beograda, kako bi kupili ono što je potrebno.

“Njegov jelovnik zavisi od njegovog uzrasta, pa od tek rođenih miševa i malih kineskih hrčaka do velikih hrčaka, zamorčića, malih zečeva, velikih zečeva, domaćih kokošaka... To je hrana za koju sam se odlučio za sada”, ističe on za Kolektiv.me.

Svaki kućni ljubimac zahtijeva pažnju i prije svega ljubav, koju itekako znaju da osjete, a istinskim ljubiteljima životinja, svaki trud koji ulažu ne pada teško.

Ipak, koliko god ljubavi im pružali, moramo poštovati njihove navike, kao i oni naše, što potvrđuje i Božo. To se odnosi i kada je u pitanju i njega i neke svakodnevne aktivnosti.

“On dobija dnevno 1 ili 2 tuširanja, sa određenom kupkom kojom mu ne mažem glavu, kako mu ne bih ugrožavao njegove senzore. Potrebno je prilagoditi samo temperaturu vode, da mu nije vruća ili hladna. Njegove navike su prosto to da mora da jede, a nakon toga voli da odmara jedan vremenski period, ne treba ga dirati. Prosto se dešava da mi dođu prijatelji, pa ga uznemirim nerado”, kaže Božo.

Na pitanje da li je pitona moguće dresirati, jer ipak boravi u kući, Radović kaže da mu njegovo 11-ogodišnje iskustvo, dopušta da kaže da dresura nije moguća, a u isto vrijeme da nije ni potrebna.

“Prosto, nužno im je pružiti neku vrstu ljubavi. Svakodnevna pažnja, sa što više maženja, sa što više pravih osjećanja prema njima, bez naglih pokreta dok se oni naviknu na vas. Onog momenta kada počnu da plaze jezik, oni u stvari rade ono što mi zovemo načinom prepoznavanja po mirisu. Što više vremena provode sa vama, bolje vas upoznaju. Ova životinja itekako zna, osjeća, kada sam izvan zemlje, kada se vratim dođe kod mene, nasloni glavu, na krilo...”, ističe Radović.



Kada je bio manji, piton je iznošen na Slovensku plažu i Jaz, ali kako kaže, to više ne praktikuje, jer pitonu to prije svega ne prija.

“Postoji mnogo ljudi u mom okruženju koji su se mnogo plašili, koji imaju ogroman strah", objašnjava Božo i kaže da ipak nakon par dolazaka posjetioci bi "poželjeli da ga vide bliže, da ga dotaknu, pomaze, da se fotografišu sa njim”, zaključuje on.

Imao je, kako kaže, i nekoliko ponuda da pitona proda, ili da uz određenu novčanu nakandu učestvuje u spotu, ali, naš sagovornik kaže kako je sve to odbijao, jer ljubav prema njemu, nema cijenu.