05-12-2022

(FOTO) Rimokatolički blagdan Svetog Sabe opata obilježen u drevnoj crkvi u budvanskom Starom gradu

Povodom obilježavanja blagdana Svetog Sabe opata, ranohrišćanskog svetitelja i jednog od utemeljivača monaškog života na istoku (439 - 532), u drevnoj crkvi u budvanskom Starom gradu koja je njemu posvećena a izgrađena je u 12. vijeku, danas je služena sveta misa koju je predvodio don Filip Janjić iz Župnog ureda sv. Ivana Krstitelja u Budvi Kotorske biskupije.


Sa svečane mise, Foto: portal RTV Budva/M.S.

Svetoj misi prisustvovalo je dvadesetak vjernika iz Budve i drugih djelova našeg regiona, a riječ je o tradicionalnoj službi koja se održava svake godine 5. decembra kada Rimokatolička crkva obilježava blagdan Svetog Sabe.


Danas u Budvi, Foto: portal RTV Budva/M.S.

Don Filip Janjić izrazio je zadovoljstvo zbog ponovnog okupljanja vjernika, a osvrnuo se i na današnji praznik i život Svetog Sabe.

"Drago mi je da smo danas par godina nakon korone ponovo obilježili praznik. Radosni smo da je došao trenutak da smo oslobođeni od korone, pod navodnim znacima, dakako, jer ne znamo još o čemu se sve radi. Ali radujemo se zbog toga što smo konačno mogli doći u crkvu Svetog Sabe, koja je na neki način i zapuštena. Nije nas baš bilo puno, bilo je skromno kao što je i bio Sabin život. On se u ono doba povukao u osamu da bi se posvetio Bogu i molitvi, da bi molio za sebe, svoje poznanike i ljude cijelog svijeta. Skromno je živio, ali je svijetlio kao svjetiljka u tom trenutku i okupljao oko sebe ljude. Osnovao je samostan u brdima blizu Jeruzalema, tako piše u njegovom životopisu, u kojem je bilo 200 redovnika, pa možete zamisliti koliki je taj samostan bio", kazao je don Filip.


Sveti Saba Opat, Foto: Facebook/Sveci Katoličke Crkve - Saints of Catholic Church

Kako je naglasio, poslije progona hrišćana u prva tri vijeka naše ere, došlo je vrijeme priznavalaca. Oni, kako je napomenuo, nisu davali život krvlju za Krista, ali su bili zatvarani i na sebi nosili rane zbog Evanđelja i crkve.

"A onda je došlo vrijeme u kojem je živio i Sveti Saba kada je bilo možda moderno da budeš kršćanin. To je osjetio Saba i ne samo on, već i sveti Pavao Pustinjak i Sveti Antun pustinjak. Svi su oni bježali od graje i buke u gradovima, i onda je i on osjetio da je to kršćanstvo nekako postalo moda i bježao je od toga i povukao se u pustinju. Pustinjaci su živjeli na samotnim mjestima, svako za sebe tako reći. Napravili bi možda sebi neki šator i kućiću i malo zemlje da bi preživjeli", istakao je on.

Don Filip je podsjetio da je crkva Svetog Sabe u Starom gradu obnavljana nakon velikog zemljotresa iz 1979, a posvećena 24. juna 1990. na blagdan Svetog Ivana Krstitelja, blagoslovom tadašnjeg kotorskog biskupa, monsinjora Iva Gugića (upravljao Kotorskom biskupijom od 1983. do 1996.). Od tada se u crkvi svake godine služi misa i organizuje svečanost, skromno i saobrazno životu koji je živio ovaj ranohrišćanski svetitelj.


Ostaci starih fresaka, Foto: portal RTV Budva/M.S.

Naš sagovornik naglasio je da je neophodno izvesti dodatne radove na rekonstrukciji Svetog Sabe, naročito kada su u pitanju ostaci starih fresaka, te da su u vezi sa tim u Župnom uredu u komunikaciji sa stručnim komisijama.


M.S.