Međutim, veliki trgovinski lanci tvrde da se svi proizvodi kupuju od renomiranih proizvođača te garantuju da su veoma kvalitetni i pored neuobičajeno niskih cijena.

Vikend novine su sprovele istraživanje u četiri velika trgovinska lanca (Roda, Voli, Laković i Aroma) i na Zelenoj pijaci kako bi saznali gdje je jeftinije trgovati. Istraživanje je pokazalo da su cijene u marketima slične, dok su cijene istih proizvoda na Zelenoj pijaci mnogo više.

Primjera radi, cijena krastavaca na Zelenoj pijaci je oko dva eura, dok su u Hd Laković (HDL) čak 50 odsto jeftiniji i koštaju 99 centi. Za kilogram crnog luka u HDL-u potrebno je izdvojiti 39 centi, dok je na pijaci za kupovinu istog potrebno izdvojiti čak euro.

U Voli marketima cijena krompira iznosi 25 centi, u HDL-u 39 centi, a u Rodi od 19 centi do 43 centa. Slična je situacija i sa voćem. Dok građani kilogram pomorandži na Zelenoj pijaci kupuju po cijeni od 80 centi, u velikim marketima za taj novac mogu kupiti od dva do tri kilograma tog voća. Cijena jabuka je 22 centa u Voliju, 35 centi u HDL-u, 56 centi u Rodi, dok cijena istih na pijaci najskuplja i iznosi 50 centi.

Prema riječima ekonomskog analitičara Vasilija Kostića, izuzetno niske cijene proizvoda izazvale su predozrenje građana koji nijesu navikli da kvalitetne proizvode kupuju po niskim cijenama.

"Naš prosječan potrošač percipira visoku cijenu kao pokazatelj visoke vrijednosti odnosno kvaliteta, a niske cijene obrnuto, pa ga zato i zbunjuju niske cijene proizvoda koji su kvalitetni ili kako rekosmo kojima "ništa ne fali". O čemu je riječ", rekao je Kostić.

On je, navodeći kako se običaji mijenjaju vremenom, naveo sam proces globalizacije i liberalizacije svjetske trgovine koji znatno mijenjaju i ekonomsko okruženje sastavljeno od dva megatrenda: sve bespoštedni je tržišne utakmice ili tržišne borbe među konkurentima za veći dio tržišnog učešća i sve veći uticaj nižih cijena na donošenj e kupovnih odluka potrošača, gdje cijena postaje sve dominantnije sredstvo konkurentske borbe.

"Kao direktna posljedica sve je više prisutna pojava stalnog snižavanja cijena proizvoda kojima se konkuriše. Upravo o tome je riječ i kod nas. Ipak, očigledno lišen takvih iskustava do sada, naročito u obliku i intenzitetu kakav jeste trenutno, naš je prosječan potrošač zbunjen pa stoga i opravdano sumnjičav. No, ubrzo ćemo se i na to navići jer su takvi procesi bitno obilježje savremenog tržišnog poslovanja", saopštio je Kostić.

U situaciji kada se dešavaju enormna sniženja cijena zarad tržišne borbe, kao što je sada slučaj u Crnoj Gori, tada, kako tvrdi Kostić, najviše profitiraju potrošači kroz takozvani potrošački višak.

"Ratovi velikih obično pometu i dobar broj malih, koji stradaju kao "kolateralna" "nenamjeravana šteta". Naude i onima koji su nametnuti (drugim velikim kompanijama), ali takvi ratovi znaju da ozbiljno naude i onima koji ih vode. Po smirivanju "pobjednici" podižu cijene iznad uobičajenih. I kako to obično biva u sistemima sa oskudnom tržišnom tradicijom, kao što je naš, naviknutom na svakakvo državno uplitanje, instiktivno se od onih koji su najugroženiji, razumljivo, ispostavlja zahtjev za državnom zaštitom od takve konkurencije", objasnio je Kostić.

Isti proizvod, a različite cijene

Cijene voća i povrća na zelenoj pijaci u mnogome se razlikuju od onih u velikim marketima. Za kilogram paradajza u velikim marketima građani treba da izdvoje između 1.30-1.50 eura, dok na pijaci čak dva eura. Zelena salata u zavisnosti od marketa košta između 60 i 70 centi, dok je na pijaci duplo skuplja.

Slična je situacija i sa cijenama voća. Kilogram banana na pijaci košta 1,30 centi, a u marketima prosječno oko 90 centi. Takođe, cijena limuna na pijaci je 1.30 centi dok, primjera radi, u Voliju iznosi 89 centi.