Foto: Pexel

Ističu da se već dvije godine nizom aktivnosti bore da institucijama i široj javnosti ukaže na položaj oko 600 malih porodičnih prehrambenih prodavnica i njihovih zaposlenih.

– Pokucali smo na mnoga vrata i bili dočekani iskrenom spremnošću da budemo saslušani i podržani u našoj borbi za opstanak. Ovo je prilika da se zahvalimo sindikalnim organizacijama jer su prepoznali težinu i neodrživost poslovanja u aktuelnim uslovima i kao savjesni ljudi i odgovorni profesionalci podržali dozvolu rada nedjeljom malim prodavnicama do 100 kvadratnih metara (tokom pet mjeseci) uz maksimalnu zaštitu prava zaposlenih – piše u dopisu.



Upozoravaju da je nakon tih “ohrabrujućih najava”, uslijedilo “obraćanje predstavnika velikih trgovinskih lanaca i njihov skoro jedinstven stav da neće dozvoliti izuzetak kojim bi bila pružena šansa za opstanak malih”.

Ocijenivši ga diskriminatorskim, navode da je “na trenutke bilo mučno slušati žalopojke privrednika čija se imovina i prometi mjere stotinama miliona eura”.

– Zakon velikih brojeva je neupitan. Veliki trgovinski lanci su uvoznici i distributeri velikog broja proizvoda, valute plaćanja robe mjere se stotinama dana, njihove cijene u nabavci su daleko ispod cijena malih trgovina i ta razlika ostaje u njihovim džepovima.

Naglašavaju da poslovne banke lakše i izdašnije izlaze u susret velikim lancima.

– Kamatne stope na kreditna zaduženja su niže, periodi otplate duži, provizije na kartična i ostala bezgotovinska plaćanja povoljnije. Tu je još niz povoljnosti pri kupovini goriva, dostavnih vozila, opreme… Jedna činjenica najbolje govori ko je i koliko diskrimininisan – veliki trgovinski lanci imaju udio na tržištu 92%, a svi ostali osam odsto, sa tendencijom daljeg pada udjela malih u tržišnom kolaču.

Ističu da je rad nedjeljom za jedne pitanje opstanka, a za druge novih 8 odsto tržišnog udjela.

– Sjetite se da nijeste oduvijek bili “veliki” i da se ne može biti velik bez ljudske empatije i društvene odgovornosti, ma koliko se miliona slilo na vaše račune. Na vaše “ili svi – ili niko”, odgovaramo: “ili mali – ili niko”! Svako drugo rješenje bilo bi poraz društva i diskriminitorski udar na one koji su zaista diskriminisani.