Foto: Pexels

Tridesetšestogodišnja pacijentkinja, rekla je da joj je terapija vratila „život vrijedan življenja“, zahvaljujući kojoj može spontano da se nasmije prvi put za pet godina.

Iako je terapija testirana samo kod jednog pacijenta, a pogodna je samo za one sa teškom bolešću, uspjeh se smatra izuzetno značajnim. To je prva demonstracija u kojoj se moždana aktivnost, koja je u osnovi simptoma mentalne bolesti, može pouzdano otkriti, čak i kod pacijenta koji se godinama ne osjećaju dobro.

„Ranije u psihijatriji nijesmo mogli da radimo ovu vrstu personalizovane terapije“, rekla je Ketrin Skangos, docentkinja kliničke psihijatrije na Univerzitetu Kalifornija u San Francisku (UCSF) i dodala:

„Ovaj uspjeh sam po sebi je nevjerovatan napredak kada je u pitanju naše znanju o funkciji mozga koja je u osnovi mentalnih bolesti“.

Profesor Rupert Mekšejn, konsultant psihijatar i vanredni profesor na Univerzitetu Oksford, koji nije bio uključen u ispitivanje, rekao je da je „ovo zapanjujuća demonstracija, koja ukazuje na način ispitivanja biologije naglih padova u očaj koji mogu da budu destruktivni“.

Tokom protekle dvije decenije, duboka stimulacija mozga (DBS) korišćena je za liječenje desetina hiljada pacijenata sa Parkinsonovom bolešću i epilepsijom.

Međutim, nekoliko ispitivanja povezanih sa depresijom imali su razočaravajući epilog. Veliki izazov je što izgleda da mozak nema jedno „područje povezano sa depresijom“, može biti u igri nekoliko međusobno povezanih oblasti koje se mogu razlikovati od osobe do osobe.

„Počinjemo da prepoznajemo neke složenosti uključene u to kako se raspoloženje reguliše u mozgu kao mreža“, rekao je profesor Edvard Čang sa Kalifornijskog univerziteta u San Francisku, neurohirurg koji je liječio ovu pacijentkinju.

Uređaj košta oko 35.000 dolara i prilagođena je verzija one koja se obično koristi za liječenje epilepsije, nazvana „NeuroPace RNS system“. Tim UCSF već je upisao još dva pacijenta i nada se da će upisati još devet, kako bi procijenili da li se tehnika može primjenjivati na šire grupe.

Ajlin Džojs, profesorka neuropsihijatrije na Univerzitetskom koledžu u Londonu, koja vodi ispitivanje u kojima se koriste duboke stimulacije, rekla je da su „rezultati zaista značajni. To je izuzetan dio translacione kliničke neuronauke. Nisam sigurna da to trenutno radi bilo ko u svijetu, ali sam sigurna da će to učiniti u budućnosti“.

Nalazi su objavljeni u časopisu „Nature Medicine“.