Radi se o ciklusu crteža koji su nastajali u vrijeme pandemije 2020/2021. kao slikarkina „intuitivna likovna reakcija“ na zbirku poezije Gramofon na jednu noć, pjesnikinje Tatjane Ćalasan, i koji „još uvijek diše u nastajanju“. Ovi likovni zapisi Sanje Raonić, za koje kaže da su nastajali bez pretenzija da budu primjenljiva ilustracija, sastavni su dio štampanog izdanje
zbirke, koja je objavljena 2021. godine (Obod, Cetinje). Ovom prilikom autorka se budvanskoj publici predstavlja s dijelom radova koji ilustruju prvo izdanje zbirke, kao i jednim brojem
crteža koji su rađeni kasnije.

Sanja Raonić je akademska likovna umjetnica (diplomirala slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, u klasi profesora Dragana Karadžića), koja živi i radi u Podgorici. Iza nje su brojne grupne i samostalne izložbe u zemlji i inostranstvu, od kojih valja istaći one u Podgorici, Baru, Nikšiću, Kotoru, Budvi, Dubrovniku, Rijeci, Zagrebu.



Kao ilustrator, sarađivala je na projektima: XX Internacionalni TV Festival Bar – FLASH MOB „Čvor“ 2015. godine; potom FASHION INTELLIGENCE, ActingBook – knjiga nastala pod pokroviteljstvom fondacije Đanfranko Fere i predstavljena je na promociji u Milanu u novembru 2016. godine; i posljednji predstavljaju Ilustracije za zbirku poezije autorke Tajane Ćalasan Gramofon na jednu noć.
Tatjana Ćalasan rođena je u Zenici.

U Podgorici je završila Gimnaziju „Slobodan Škerović”, u Novom Sadu diplomirala germanistiku na Filozofskom fakultetu. Postdiplomske studije završila je na Filološkom fakultetu u Beogradu, a trenutno je doktorand na Filozofskom
fakultetu u Sarajevu. Radi kao prevoditeljka i profesorica njemačkog jezika u Podgorici.

Gramofon na jednu noć je njena prva zbirka poetskih zapisa.
Izložbu u Ljubišinoj rodnoj kući otvoriće autorke razgovorom o nastanku zbirke poezije i ciklusa crteža koji je ilustruje, o čemu su progovorile i u predgovoru kataloga koji prati izložbu. Tako je Sanja Raonić, pored ostalog, navela „Interakcija dva stvaraoca je izazov koji počiva na umjetničkoj zrelosti oba umjetnička aktera.

U ovoj simbiozi ja sam osjećala slobodu
na kojoj sam nam zahvalna“, dok je Tatjana Ćalasan zapisala „Vjerujem u snagu individuee, još više u sinesteziju dva načina izraza umijeća. Kolika tek može da bude, ako im se frekvencije
usklade. Mislim da smo uspjele i osjećam veliku zahvalnost i podršku.”