U dokumentu, koji je usvojila Vlada na posljednjoj sjednici, objašnjeno je kako je ekološki otisak predložen kao dopuna pokazatelju domaće materijalne potrošnje (DMC) radi praćenja napretka Crne Gore u sprovođenju nacionalne strategije održivog razvoja.

Iako DMC daje detaljnu sliku o potrošnji, kako obnovljivih (usjevi, drvo i riblji fond), tako i neobnovljivih resursa (rude metala, nemetalni minerali i energenti), on korisnicima ne pruža informacije o stepenu održivosti/neodrživosti te potrošnje i pritisku koji ona stvara na domaće eko-sisteme i biodiverzitet.

Analiza ekološkog otiska može da pruži takvo mjerilo, iako ona ne prati potražnju za neobnovljivim resursima kao što su rude i minerali. Kombinovanjem domaće materijalne potrošnje i analize eko-traga može se dobiti sveobuhvatnija slika metabolizma resursa Crne Gore kako bi se osiguralo da društvenoekonomski razvoj u zemlji ostane u okviru nosivosti njenih eko-sistema navedeno je u dokumentu koji je pripremilo Ministarstvo održivog razvoja i turizma.

„Ecological footprint" kreirali su 90-ih godina prošlog vijeka Vilijam Ris i Matis Vakernage sa Univerziteta Britiš Kolumbia. Danas je to jedna od najšire korišćenih metoda za pokazivanje koliko racionalno čovjek troši prirodne resurse. Njegovim izračunavanjem omogućava se ne samo upoređivanje zemalja ili perioda, već se dobija i jedinstven zajednički okvir za poređenje uticaja različitih proizvodnih sektora ili aktivnosti potrošnje.
Izvještaj o ekološkom otisku objavljuje se svake druge godine. U njemu nema država koje, kao Crna Gora, imaju manje od milion stanovnika.

Stoga je cilj projekta da potvrdi rezultate za Crnu Goru koristeći najbolje raspoložive izvore podataka. Potom će se uz pomoć ovog okvira ocijeniti uticaj različitih sektora ekonomije na životnu sredinu i odrediti kako smanjenje potrošnje resursa može da doprinese postizanju ciljeva nacionalne strategije održivog razvoja poslije 2015. Godine, objašnjeno je u dokumentu.
Jedinica za ekološki otisak je globalni hektar (gha) i pokazuje koliko je svakom čovjeku, odnosno pojedinom gradu ili državi potrebno površine da zadovolji svoje potrebe u hrani, stanovanju, energiji, saobraćaju ili zbrinjavanju otpada. Izračunava se tako što se vrijednosti za sve te oblasti saberu i pomnože sa brojem stanovnika.

"Mreža za globalni ekološki otisak" (Global Footprint Network) izračunava eko-trag u više od 150 zemalja koristeći podatke iz prethodnih perioda koji sežu do 1961. godine.

Prema izvještaju za 2014. godinu planetu Zemlju najviše troši Kuvajt čiji eko-trag iznosi 10 globalnih hektara.

Slijede Ujedinjeni Arapski Emirati (9,5) i Katar (8,5). Među 10 država sa najvećim ekološkim otiskom još su Danska, Belgija, Trinidad i Tobago, Singapur, SAD, Bahrein i Švedska.

Iznad svojih mogućnosti žive sve članice Evropske unije. Od okolnih zemalja Slovenija ima najveći ekološki otisak sa 2.6 „potrošene" planete, zatim Hrvatska 1,9; Makedonija i Bugarska troše 1,7 a Bosna i Hercegovina 1,5 planeta.

Najmanji ekološki trag na svijetu, svega 0,6 globalnih hektara, ostavljaju Haiti, Eritreja i Istočni Timor.