U horor filmovima junaci se suočavaju sa određenom vrstom prijetnje po svoju bezbjednost ili sreću, a najčešće su prisutni i super-ljudi ili natprirodne prijetnje koje se ne mogu lako razumjeti, niti je lako protiv njih se boriti.

Istraživački tim sa Univerziteta u Turkuu u Finskoj pokušao je da dođe do odgovora zbog čega nas privlači ovakva vrsta zabave. Oni su odabrali 100 najboljih i najstrašnijih horor filmova u prošlom vijeku i analizirali kako oni utiču na emocije ljudi.

Nevidljive prijetnje su najstrašnije

Čak 72% ljudi otkrilo je da pogleda makar jedan horor film u šest mjeseci, a glavni razlog je – uzbuđenje. Gledanje horor filmova takođe je bilo izgovor za druženje, jer mnogo ljudi horor filmove radije gleda u društvu, nego dok su sami.

Ljudima su psihološki horori zasnovani na stvarnim događajima najstrašnji, a najviše su se plašili prijetnji koje se ne mogu vidjeti.

“Ovo oslikava dvije vrste straha koje ljudi osjećaju. Prva vrsta predstavlja strašan predosjećaj koji se javlja kada se osjeti da nešto nije kako treba. Druga vrsta je instinktivni odgovor na iznenadnu pojavu prijetnje zbog koje ‘iskačemo iz kože'”, kaže glavni istraživač profesor Lauri Numenma.

Kako mozak reaguje?

Istraživači su željeli da znaju kako se mozak nosi sa strahom, kao vid odgovora na ovo komplikovano i promjenljivo okruženje. Grupu su činili ljudi kojima je mjerena neuronska aktivnost tokom gledanja horor filmova.

U periodu kada anksioznost polako raste, regije mozga koje su zadužene za vizuelnu i audio percepciju postaju aktivnije jer mozak osjeća pojačanu potrebu za mjerama opreza usljed potencijalne prijetnje. Nakon iznenadnog šoka, aktivnost mozga je još izraženija u regijama koje su zadužene za obradu emocija, procjenu prijetnji i donošenja odluka, kako bi se omogućio brz odgovor.

Međutim, ove regije mozga su tokom trajanja filma u stalnom kontaktu sa regijom zaduženom za percepciju – jer ovaj dio mozga prepoznaje opasnost kao sve izvjesniju i čini da regija mozga zadužena za odgovor bude u stalnoj pripravnosti.

“Zbog toga naš mozak neprestano iščekuje i priprema nas za akciju kao odgovor na prijetnju, a horor filmovi ovu osobinu mozga koriste kako bi pojačali naše uzbuđenje”, objašnjava istraživač Metju Hadson.