Saopštenje prenosimo u cjelosti:
Savremeni način života i svi trendovi i životni stilovi koji se neminovno nameću upućuju da izraz „savremeni“ ne znači po automatizmu napredniji, afirmativniji, emancipovaniji, prihvatljiviji, bezbjedniji.
Vijest o dječaku koji je pretrpio užasno vršnjačko nasilje u blizini svoga doma ostaviće duboke traume kako na toj mladoj, saznanja željnoj, čistoj duši, jednako kao što će ostati bol i osjećaj teške nepravde i ljutnje u dušama njegovih roditelja, brata, bližnjih i kao što će još jednom zaprepastiti nas koji smo tu vijest primili i zapitali se u kakvom to društvu odrastaju naša djeca, šta im od moralnih pa do svih drugih vrijednosti u nasljeđe ostavljamo, gdje su porodice nasilnika, koji su takođe djeca, pogriješili, kao i porodice sve one djece koja su gledala muke svog drugara i užasno maltretiranje, a na to stala nijema, po strani ili još gore snimajući telefonom, a da niko nije prirekao drugu u pomoć. Treba li još jednom da glasno kažemo da su djeca naše ogledalo, da mi u njima usađujemo osnovne postulate ljudskosti, emapatije, čojstva (ako ga igdje više iko prepoznaje), potrebe da drugoga zaštitimo, pomognemo, odbranimo i da su to uzvišene vrijednosti. Da li ovaj rijaliti šou, koji je nekad bio format na televiziji, a koji sada već izvjesno živimo, amfitetar u kojem su i djeca nasilnici, mali kriminalci koji dok zlodjelo čine okolina posmatra i navija kao nekad u srednjem vijeku u Coloseumu, samo je danas životinja čovjek, odnosno još gore, dijete, njegova porodica, bližnji...
Dakle od civilizacije došli smo do Orvelove farme. A tu smo stigli isključivo pogrešnim herojima, idolopoklonstvima, prezumpcijom nevinosti, jer svi kriminalci su nevini dok im se ne dokaže krivica, tu krivicu još nema sudije koji je dokazao i u tom iščekivanju pravednih sudija i pravičnosti naša djeca postaju zločinci koji izbijegavaju kaznu, jer zakon ne prepoznaje delikventa i prestupnika do četrnaest godina.
U ime odbrane pravde i zaštite intersa maloljetnih lica, njihove sigurnosti i bezbijednosti kao majka, kao žena, kao potpredsjednica Demokratske Crne Gore predložiću poslanicima kluba poslanika Demokratske Crne Gore da u skupštinsku proceduru predaju prijedlog o izmjeni Zakona koji tretira maloljetničku delikvenciju, jer dok se sistemski na ovaj problem ne bude uticalo neće se smanjivati opravdana strijepnja i bojazan svakog roditelja, kao ni mijenjati sveukupni ambijent u kojem živi mladost našeg društva.