U odjecima Dana poezije odlučili smo da vam predstavimo našu sugrađanku, pjesnikinju Zorku Krsmanović i odškrinemo vrata njenog svijeta, satkanog od mašte i emocija koje poslednjih pet godina pretače u stihove.

Možete li se za početak ovog našeg on line susreta predstaviti našim čitaocima, ko je Zorka Krsmanović, gdje ste rođeni, odrasli, koje ste škole završili, čime ste se bavili, imate li porodicu, kako ste se odlučili da vaša luka bude Budva u kojoj živite poslednje tri decenije?

Moj zivot počinje u Drobnjaku u Slatini, da bi se nastavio veoma rano u Nikšiću. Završila sam gimnaziju, potom studije, srpsko- hrvatski jezik i jugoslovensku književnost. Potičem iz građanske porodice, koja mi je podarila srećno djetinjstvo i rane dane mladosti. Svako ljeto bilo je vezano za moje selo Slatinu, gdje sam živjela najljepše dane. Uz brata, sestru i drage roditelje, život je bio raj. Otac po profesiji veterinar, majka domaćica, vaspitavali su nas da budemo prije svega, dobri ljudi. Život kasnije kreće, svojim tokom. Formiranje prirodno, udajom, svoje nove porodice. Imam dvoje djece, fomirani, odrasli ljudi.

Vi ste počeli da pišete u zrelim godinama, pa ste za samo pet godine izdali šest zbirki pjesama. Kada se i kako u vama javila ta želja i potreba za pisanjem, iz “čega” je ona iznikla?

U ranim danima školovanja, osnovna škola, i potrebom i željom sam dosta čitala. Ljubav prema knjizi se nastavila, još više u gimnaziji, a zatim na fakultetu. To je osnova i motiv za ljubav prema pisanoj riječi i umjetnosti, uopšte. Sve se to taložilo kao materijal za poeziju i svojim zrenjem, krenulo kao izvor.

“Pjesnik pjesmom kaže sve”, to su vaše riječi sa nedavne promocije vaše knjige u Nikšiću. Šta vi govorite čitalačkoj publici, koje emocije i poruke im upućujete, šta želite da osvijetlite?

Veoma sam srećna da čitaoci doživljavaju moje pjesme, kao svoje. Pronalaze svoj život u njima. To je najljepši osjećaj autora.
Za pet godina sam izdala šest zbirki i promovisala. Imala sam četiri promocije, a dvije poslednje knjige, nadam se da ću promovisati negdje maj, jun. Bila bih zadovoljna da budu u Budvi, gdje živim 30 godina.



Tematika je uglavnom, ljubavna. Dvije pjesme, rodoljubive, Jasenovac i Janjičar. Mnogo pjesama, o životu, suštini života, smislu, postojanju, nastanku, iluziji i uzaludnosti postojanja, beskraju, prirodi, zavičaju, svjetlosti, vjeri u Boga.

Možete da navedete naslove vaših zbirki pjesama, zanimljivo bi bilo da nam kažete kako pjesnik bira naslove koji ogole stvarnost u samo par riječi?

Prva zbirka "LUTANjA PO BESKRAJU" Suze sanjalice, druga "ŠAPAT TALASA", treća "KORACI DO DUGE", četvrta "OSMIJEH SAMOĆE", peta "DALjINE" i šesta "POKRIĆE NAS NEBO". Trenutak donosi naslov, iz same suštine zbirke. Bilo bi opširno govoriti o svakoj, pojeinačno. Sami naslovi govore.



Vaše pjesme su, kako je jedan vaš kolega rekao, široka lepeza promišljanja života. Kako vi promišljate o životu, trajanju, smislu, svim teškoćama i radostima kroz koje prolazimo, jesu li vaši pjesnički zapisi refleksija vaših životnih iskustava i doživljaja?

Pjesma je dio stvarnosti, dio mašte, želja, vizija nečeg boljeg, ljepšeg. Pjesnik je satkan, uglavnom tužnim osjećanjem jer radost ne nalazi sebe u poeziji. Izuzmimo dječiju poeziju. Pjesnik je izaslanik Boga. Tako kažu i nemam razloga da ne vjerujem. Svaka izgovorena riječ, moje poezije je dio mene i nemam straha od bilo čega. To sam ja sa svojim manama i vrlinama. Istina je najljepši biser života.

Dobra poezija ne nastaje bez emocija kažu, je li teško danas pokazati emociju i koliko smo spremni, snažni, da pretrpimo posljedice?

Ljubavna poezija je najviše prisutna u pjesmama. Donosi nam, trag sreće, patnje, kajanja. Svi smo u tome, svi smo proživjeli te trenutke. Moja radost i zadovoljstvo je što čitalac, doživljava pjesmu kao svoju. Komentari, „pa kao da si pisala za mene" su pohvala i želja da nastavim dalje.

Šta vam je pružila samoća i da li bi trebali da se nje bojimo?

Samoća. Treba biti jako hrbar pa biti sam. Slabi to ne mogu. Ne znaju. Moja snaga je upravo u samoći. Tu je istinska spoznaja svega o čemu sam pisala.

Šta za vas predstavlja ljepota i punoća života sada u vašim godinama?

Zrele godine su neminovne. Dio su života i sreća ih je doživjeti. Mnogo toga bolje vidimo, shvatimo, upoznamo. Saznanja su u cjelini, onoliko koliko nam život dozvoli. Svako doba ima lijepe i ružne strane. Sudbinu u koju jako vjerujem, ne možemo mijenjati, ali moramo prihvatiti. Zrelost ne postavlja pitanja jer zna mnoge odgovore.


Pjesme Zorke Krsmanović:

TAMO JE MOJ DOM

NE MARIM VIŠE ZA RIJEČ KAD TIŠINOM BOLI
NI POGLED NE VIDIM KAD GLEDA HLADNOĆOM
SVE PRAZNINOM PROLAZI I NESTAJE SLUTNJOM
KRAJ DONESE MIRAN SAN ZASPALOM SAMOĆOM.

NE TRAŽIM VIŠE, NE BUDIM ŽELJE ZA SJUTRA
NE ODLAZIM U DAVNO ODLUTALO I NEPOZNATO
SVAKI TRENUTAK PROLAZI PORED MENE NIJEMO
NE KAJEM SE I NE ŽELIM, JER NIJE MENI DATO.

NE ODLAZIM IZ SVOJE SAMOĆE, TU SAM SAMO JA
SVE JE MOJE I NEMAM VREMENA ZA DRUGO SJUTRA
NI DAN NI TREN DANA, NOĆ JE MOJ JEDINI SAN
OČI GLEDAJU SIVILO NEBA, JER NEMA NOVOG JUTRA.

NE MARIM ŠTO ULICA JUTROM SE ROSOM UMIVA
ŠTO SUNCE PROVIRI U ZATVORENE PROZORE MOJE
HOĆU DA TAMOM CARUJEM KAO KRALJICA MRAKA
TU MI JE DOM, SAMO TAMA GOVORI PATNJE SVOJE.

KNJIGA „ OSMIJEH SAMOĆE"


ISKRA LJUBAVI

POVEDI ME DA ZAIGRAM IGROM VATRE
GDJE SE ZLATNE NITI OSJEĆANJA PLETU
ODVEDI ME DOK SVOD ŽUDNJOM GORI
GDJE SE SNUJE SRCEM, RAZIGRANOM CVIJETU.
DAJ MI TAJNE NEBA I VEZ OD SVITANJA
DA NE VIDIM ZRAKE KAD NAJAVE ZORU
DAJ MI DA SE STOPIM POGLEDIMA NOĆI
DA PUT BUDE SUNCE NA TVOME IZVORU.
JELI VJEČOST U VENAMA, KAD SE SRCA SPOJE
KAD ZAĆUTE SVE RIJEČI, ŠTO SU ZABORAVI
BIĆU TVOJA SJENA, DANU KAD SE JAVI
SAN NEK BUDI I SAČUVA ISKRU OD LJUBAVI.

28.11.2023 BUDVA

J.M.