On je dodao da Vlada već godinama odbija saradnju sa Zanatskom komorom, poigravajući se na taj način i sa privredom i sa budućnošću mladih, koji žele da izučavaju zanat.

Ishod ovakvog sistema, dualnog obrazovanja neće biti prihvaćen u EU, jer se ne radi o kvalifikacijama iste vrijednosti.

“Mnogo je ovdje otvorenih pitanja na koja donosioci odluka izbjegavaju odgovor, kao na primjer, kako će se preduzećima osigurati stručni kadar? Na žalost još uvijek samo "krađom" zanata. Prema ovom modelu učenici vide u ponedjeljak nogar od stolice a u petak gotovu stolicu. Između toga ne vide ništa. Još manje imaju prilike da je sami naprave. U Srbiji je ovakav model takođe doživio propaast. Privrednici su veoma nezadovoljni, jer im djeca dolaze povremeno i ne mogu ih takve uključiti u redovan proces proizvodnje. Roditelji su takođe veoma zabrinuti za budućnost svoje djece, jer ostaju i bez škole i bez zanata”, kazao je Mardjonović.

Dualni sistem, kako je naglasio, podrazumijeva nastavu u blokovima. Osim toga, nastava mora pratiti poslove i odgovornosti djece u preduzećima. Zato su neophodni pripremljeni majstori i planski okvir a ne stihijski dolazak na praksu i posmatranje procesa.

“Postavlja se pitanje, ko treba da obrazuje učenike u ovim preduzećima, kada ni jedan od ovih zanatlija nije prošao majstorske kvalifikacije i položio majstorski ispit? Bez jake obuke iz radne pedagogije nema kvalitetnog zanatskog obrazovanja. Zatim, ko će vršiti stručno licenciranje samih majstora, kada Vlada ne želi prepustiti ove poslove Zanatskoj komori odnosno struci? Možda će to bolje da rade ad hoc komisije? Ko treba da upravlja sistemom stručnog obrazovanja u preduzećima? Možda dežurni profesor u školi po rotacionom principu? Pred kime će ova djeca polagati završni ispit? Možda pred komisijom koju formira ministarstvo bez mišljenja struke? Ovo bi bilo smiješno da nije tragično. Ekonomija nam je na koljenima a mi trošimo vrijeme i novac na surogate sistema”, istakao je Mardjonović.

Više puta je, kako je dodao , zajedno sa predsjednicma strukovih udruženja razgovarao sa ministarstvima o preduslovima za stvaranje funkcionalnog privrednog krvotoka.

“Organizvali smo više puta međunarodne razmjene, studijska putovanja, seminare i konferencije. Koristili smo iskustva razvijenih tržišnih ekonomija. Povezivali smo naše donosioce odluka sa državama bivše Jugoslavije, koje su već prošle kroz ove probleme. Na žalost, nije bilo ni efekata ni rezultata. Tako da mi morao raditi puno na podizanju svijesti zanatlija, da moraju znati da su oni kičmeni stub svake ekonomije I da imaju pravo da imaju dobre poslovne okvire, zaključio je Mardjonović.

Opširnije u Budvanskoj hronici od 17.30h.