Albijanić u selu Stanišići gdje je snimljen dio njemačko-jugoslovenskog filma “Herrenpartie” iz 1964. godine, Foto: Privatna arhiva

Projektom “Budva kao filmska lokacija i destinacija”, čija razrada tek slijedi, Albijanić je htio da poruči da u metropoli turizma postoji pravo kulturno blago, koje je pristupačno, svima dostupno ali suštinski zanemareno.

“Kao veliki ljubitelj kinematografije nisam primijetio sa se mediji dotaknu te teme, kako bi predstavili grad i zajednicu u što ljepšem svjetlu, ne samo za nas već i za internacionalu, kako bi grad dobio što veće i što jače svjetlo. Mislim da danas tog bogatstva još nismo svjesni, a čak smo i nezainteresovani. Mnogi glumački bardovii reditelji u Budvi su snimili klasicizam koji će se pamtiti”, kazao je on.

Osvrnuo se na najinteresantnije momente istraživanja lokacija gdje su snimane scene koje su sastavni dio jugoslovenskih ostvarenja “Ljepota poroka” (1986), “Policajac sa Petlovog brda” (1993), “Spasitelj” (1998), ali i internacionalnih filmova “Herrenpartie” (1964) i “Pippi in Taka tuka land” (1970).


Scena iz filma “Ljepota poroka” na Slovenskoj plaži, Foto: Facebook/Miloš Albijanić

“Iskren da budem zanimljivo je prije svega stojati na tom mjestu gdje su hodali bardovi glumišta. Sjetiš se scene koju si gledao na TV- u i imaš osjećaj kao da si tada bio na setu. Pogotovo kada tu scenu iz filma spojiš sa današnjom fotografijom i vidiš veliku promjenu grada Ne treba zaboraviti i internacionalne reditelje iz perioda 1960-ih koji su tada Budvu, Sveti Stefan, Miločer vidjeli kao primorsko bogatstvo i divili se ljepoti predjela”, naglasio je Albijanić.

Filmske lokacije, kako ukazuje, treba valorizovati na pravi način: turističkom promocijom, obilježavanjem i medijskom aktivnošću.

“Imao sam dosta situacija gdje su osobe, koje su čitale moje kratke tekstove o filmskim lokacijama, pitale gdje se ta mjesta nalaze i kasnije dolazile da se slikaju. U ovoj priči postoji jedan problem, a to je urbanizacija. Neka mjesta na kojima su snimani i neki internacionalni filmovi, sada su privatni posjedi, a izgled lokacija je izmijenjen.”

Albijanić je ljubitelje kinematografije podsjetio i na film “Bolje je umeti” iz 1960, reditelja Vojislava Nanovića. Budva je u tom ostvarenju prikazana kao malo provincijsko mjesto na moru, a sada svjedočimo jednom sasvim drugačijem gradu, koji se uveliko i odvavno izmjestio iz starogradskog jezgra.


Pavle Vuisić u filmu “Bolje je umeti”, filmska lokacija: Stari grad, Foto: Facebook/Miloš Albijanić

“Nanović te godine ne samo da je doveo bardove poput Dragana Lakovića, Pavla Vuisića, Mije Aleksića nego se fokusirao da nam onakvu, divnu Budvu predstavi u najljepšem svjetlu. Prikazao je Brajiće, stari put, panoramu grada koje više nema, cijeli Stari grad, kao i mjesto kod tvrđave Mogren. Nažalost, sve te lokacije promijenile su se nakon zemljotresa iz 1979, a u najgorem slučaju prirodu je uništio čovjek. Danas teško da se u Budvi može snimiti kvalitetan film, iz razloga što se filmovi snimaju da bi se neki ugostiteljski objekat reklamirao, a scenario je uglavnom jako loš. Tu ne igra ulogu ljubav prema filmu, već novac. Kada je u pitanju naše vrijeme, mislim da bi za početak trebali snimiti film koji bi nosio naziv “Budva nekad i sad” i u kojem bi nam reditelj pojasnio gdje smo pogriješili. Bio bi to jedan dokumentarac, koji nije skup”, ističe on.


Detalj iz filma “Pippi in Taka tuka land” (1970) na Brijegu od Budve, Foto: Facebook/Miloš Albijanić

Naš sugrađanin najavljuje da će u narednom periodu raditi na daljem razvoju projekta. Kako napominje, postoje i druge lokacije kojih se treba prisjetiti, a osim kroz fotografiju planira da ih predstavi i u video formatu uz opis. Kaže da u nastojanju da skine veo zaborava sa vanvremenskog klasicizma ima i podršku šire zajednice, te da će postepeno i spontano raditi na osvjetljavanju danas zaboravljenog kulturnog resursa Budve.



M.S.