Od osnivanja mjesne zajednice Stari grad pa do danas, stanovnici se trude da aktivno učestvuju u kreiranju lokalnih politika za očuvanje kulturno istorijskog dobra te u Budvi najposjećenije turstičke destinacije, da ta ljubav nije uvijek uzvraćena govori slika tog kulturnog spomenika koji prkosno odlolijeva vremenu.

"Mi od kada je osnovana MZ zajednica, a to je nekih 12 godina, kontaktiramo, pišemo, pozivamo predsjednike...Međutim kontakt smo zaista ostvarili tek sa predjsednikom Carevićem. Sa njim smo prošetali i sugerislai mu na neke stvari u gradu koje se mogu odmah uraditi i moram istaći da su četiri stvari već završene, prva je jedno drvo koje je deset godina stajalo suvo, a za koje smo toliko puta pozivali komunalno, ono je konačno posječeno" kazao je Mitrović.


Mitrović naglašava da je posebna i tužna priča o Budvi to da je uklonjena skulptura, koja se uslijed nebrige i pod zubom vremena pretvorila u gomilu otpada.

"Skulptura vajara Vlatka Vulanovića ovdje stoji već 22 godine, 20 godina to kameje rasuto i razbacano je postalo đubrište, tu se formirao brijeg od lišća, šuta i prašine, trebalo je 22 godine da neko reaguje, ali ja tu odluku pozdravljam" kaže Mitrović.

Da li zbog nedostatka spisa ili nečije nemarnosti postavlja se pitanje kako je Vulanovićecva skulptura stigla baš u Budvu.

"Ja znam po principu rekla, kazala da je navodno Vulanović to poklonio gradu Budvi, ali ko to zna...Ima li neki dokaz ili spis o tome ima li neka služba koja je to primila ili prihvatila i ko uopšte odgovara za umjetnička djela na javnom prostoru? Mi nemamo takvu službu ili komisiju iako u našem gradu imamo službe za sve i svašta" navodi on.

Da ovo u našem gradu nije jedinstven slučaj dokaz je još jedna skulptura kojoj se ne zna niti autor niti porijeklo.

"I pošto se bronza vrlo krade u Crnoj Gori svejdoci smo krađe zvona zbog preprodaje bronze, baš me čudi da je opstala ova skulptura o koj ništa ne znamo, ni kakao se zove djelo, ni ko je radio, nema noćno osvjetljenje, nema pločicu koja bi nam nešto rekla o djelu. Isto važi za čuvenu balerinu kao njeni tvorci pominju se nekolika vajara, zato što nemamo odgovornost ni zrelost ponašanja u gradu kakav je Budva. Imamo veliku sramotu što je jedan jedini vajar u istoriji Budve, Stevo Luketić dao Budvi tri skulpture kojih danas više nema" zaključio je Mitrović.

Ali koliko je sve oko nas zabrinjavajuće, ružno i bolno, to što se neki dan desilo je kako smatra Mitrović pozitivni pomak, s tim što se kako kaže nada da se kamenje neće baciti, već da će se naći neko prikladno mjesto za ostatke kulture.